Prema presudi, sukob je počeo verbalnom raspravom, nakon čega je djevojčica objema rukama odgurnula majku. Žena je tom prilikom leđima i stražnjim dijelom glave udarila u zid.
Prema policijskoj prijavi, djevojčica je tokom svađe vikala na majku, tražeći da joj da mobitel. Majka joj je uzvratila šamarom i uvredama. Djevojčica se potom povukla u svoju sobu, ali je majka krenula za njom, gdje je sukob nastavljen.
Majka je kćer ponovo ošamarila i zaprijetila joj da će pozvati socijalnu službu i policiju. Sud je zaključio da je ponašanje obje izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost. Ni majka ni djevojčica nisu zadobile vidljive povrede, a obje su odbile ljekarsku pomoć.
Majka i kćer pred sudom
Majka je pred sudom potvrdila činjenične navode iz policijske prijave, ali je negirala krivicu. Kazala je da problemi s kćeri traju duže vrijeme te da je učinila sve što je mogla kako bi je odgojila.
Prema njenom iskazu, značajnije promjene u ponašanju djevojčice počele su dok su živjele u Njemačkoj, nakon što se poslije deset godina ponovo pojavio njen otac. Problemi su se, kako je navela, nastavili i nakon njihovog povratka u Hrvatsku.
Maloljetnica je kazala da joj je majka prigovarala zbog ocjena i ponašanja. Priznala je da je bila nervozna i da je odgurnula majku, nakon čega je dobila šamar.
Djevojčica je na sudu izrazila žaljenje zbog svega što se dogodilo. Kazala je da bi, s vremenskim odmakom, postupila drugačije, te dodala da se odnos s majkom nakon incidenta poboljšao i da je odlučila promijeniti svoje ponašanje.
Majci novčana kazna, djevojčici odgojna mjera
Sud nije prihvatio obrazloženje majke da je njeno postupanje bilo dio odgojne metode. U presudi je posebno istaknuto da je, nakon što je prvi put ošamarila kćer, nastavila sukob i otišla za njom u sobu.
Istovremeno, sud je ponašanje maloljetnice također okarakterizirao kao fizičko i psihičko nasilje.
Iz presude proizlazi da je porodica približno godinu bila pod nadzorom sistema socijalne zaštite. Socijalna radnica svjedočila je da su se službe uključile nakon policijske dojave, nakon čega je djevojčica upućena na procjenu u Centar za usluge u zajednici.
Kod djevojčice su utvrđeni poremećaji u ponašanju, a predložene su i odgovarajuće mjere. Međutim, tretman u trenutku suđenja još nije bio počeo.
Iako zakon za nasilje u porodici počinjeno na štetu djeteta predviđa novčanu kaznu od najmanje 1.700 eura ili zatvorsku kaznu od najmanje 70 dana, sud je majci izrekao znatno blažu novčanu kaznu od 150 eura.
Kao olakotne okolnosti uzeti su njena ranija neosuđivanost, kao i činjenica da je djelo počinila u afektu, nakon sukoba s kćeri. Sud je ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i nižom kaznom.
Majka će, ako plati dvije trećine izrečene kazne, odnosno 100 eura, biti oslobođena ostatka kazne. Uz to mora podmiriti i 30 eura sudskih troškova.
Maloljetnoj djevojčici izrečena je posebna odgojna mjera koja podrazumijeva rad u savjetovalištu za mlade u trajanju od šest mjeseci. Provedbu mjere nadzirat će nadležni Zavod za socijalni rad.
Djevojčica je upozorena da bi, ukoliko ne bude ispunjavala obavezu, mogla biti upućena u odgojni centar. Na presudu je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu.