Neke od njih imale su tek deset godina, a prema navodima iznesenim pred sudom, grupa je svakodnevno donosila prosječno oko 25.000 eura. Djeca koja ne bi predala dovoljno novca, kako je navedeno tokom sudskog postupka, bila su izložena fizičkom nasilju, uključujući premlaćivanje i paljenje, ali i se**ualnom zlostavljanju.
Riječ je o romskoj porodici porijeklom iz Bosne i Hercegovine, dok se prezime Hamidović u policijskim i istražiteljskim spisima ne odnosi samo na članove porodice već i na širu mrežu džepara. Njene grupe i veze mijenjale su se kroz godine, pod utjecajem brakova, hapšenja, međusobnih sukoba oko teritorija, ali i dogovora o dovođenju mladih djevojaka koje su potom iskorištavane za krađe.
U takvoj strukturi, prema nalazima istražitelja, muškarci su imali ključnu ulogu u organizaciji i kontroli novca, dok su žene i djevojčice bile upućivane na ulice, u pariški metro i na frekventne turističke lokacije, gdje su obavljale krađe.
Porodica koja je godinama bila pod lupom istražitelja
Roberto Hamidović nije prvi član porodice koji se našao u velikoj istrazi zbog iskorištavanja djece za krađe. Njegov ujak Fehim Hamidović godinama je bio jedna od važnijih figura te mreže.
Fehim je živio u Barceloni i gotovo svakodnevno odlazio u kasino, dok su mu žene povezane s mrežom iz Francuske donosile novac za koji se sumnjalo da potječe od krađa. Policiji se predstavljao kao skromni trgovac automobilima, ali su istražitelji utvrdili da je samo tokom 2009. godine raspolagao s približno 1,9 miliona eura.
Francuska policija uhapsila ga je 2010. godine zajedno s dvojicom njegovih sinova i drugim članovima mreže u Francuskoj i Italiji. Fehim je prethodno bio osuđivan i u Austriji zbog trgovine ljudima, a tri godine nakon hapšenja u Francuskoj dobio je sedam godina zatvora zbog organiziranja mreže mladih džeparica.
Njegovim hapšenjem, međutim, mreža nije nestala. Prema navodima iz istrage, vodstvo je postepeno preuzeo njegov nećak Roberto Hamidović, nakon čega je sistem nastavio djelovati i prilagođavati se novim okolnostima. Upravo zbog toga istražitelji Hamidoviće opisuju kao strukturu čiji se način djelovanja prenosio s jedne generacije na drugu.
Mlađa generacija i život između krađa i luksuza
Među istaknutim članovima mlađe generacije je Roberto Hamidović mlađi, poznat pod nadimkom Gony. Iako mu je otac bio na čelu porodice, djetinjstvo nije proveo uz roditelje. Odrastao je kod bake u Rimu, što, prema pisanju francuskog Le Mondea, nije bilo neuobičajeno za članove ove porodice. Dio godine porodica je provodila i u Puli.
Prema navodima iz izvora, Gony je još kao dijete krao i prosio na ulici, a sa 14 godina otišao je s rođacima u Francusku. Tamo je postepeno napredovao unutar porodične hijerarhije i postao jedan od najbližih saradnika svog oca, zajedno sa starijim bratom Goranom. Njegova uloga, prema istražiteljima, bila je nadziranje djevojaka koje su odlazile u krađe.
Gony se već dvije godine nalazi u zatvoru. Prema opisu francuskih medija, i iza rešetaka vodi računa o svom izgledu. U januaru 2026. godine, kada je imao 22 godine, prošao je psihijatrijsko vještačenje, što je dio standardne procedure pred suđenje koje je počelo 15. septembra.
Suprugu Alessandru upoznao je dok su oboje krali. Njihov sin, rođen u Milanu, dobio je ime Al Capone, a prema navodima iz teksta o njemu brine dadilja u Bosni i Hercegovini. Gonyjev rođak Lolé Hamidović, koji se također spominje kao jedan od ljudi uključenih u vođenje mreže, svojoj je najstarijoj kćerki dao ime Dior.
Novac zarađen krađama, prema navodima istrage, omogućavao je članovima porodice život daleko od uslova u kojima su živjele djevojčice koje su za njih krale. Kada je Lolé uhapšen u martu 2024. godine u jednoj hotelskoj sobi, policija je pronašla odjeću i modne dodatke brendova Alexander McQueen, Ferragamo i Gucci, kao i oko 5.000 eura u različitim valutama.
Dok su članovi porodice odsjedali u hotelima s pet zvjezdica, jeli u skupim restoranima, vozili luksuzne automobile i trošili novac u kockarnicama, djevojčice koje su bile angažirane za krađe, prema navodima policije, boravile su u jeftinim hotelima ili derutnim skvotovima.
Pariška policija vjeruje da je ova mreža bila odgovorna za čak 75 posto krađa počinjenih u pariškom metrou.