Koliko je situacija ozbiljna najbolje pokazuje primjer Ljubinja, gdje Dom zdravlja specijalisti nudi platu od oko 5.000 KM, kao i stan. Posebna pogodnost je mogućnost da nekretnina nakon deset godina rada pređe u vlasništvo ljekara.
Vršilac dužnosti direktora Doma zdravlja Ljubinje Isidora Lugonja kaže da je problem posebno izražen od sredine avgusta, kada je jedina doktorica koja je u toj ustanovi radila duže od godinu dana dala otkaz.
„Trenutno rupu krpimo angažovanjem ljekara iz penzije i dvojice doktora iz Bolnice Trebinje. Nudimo najveće koeficijente, stimulacije i stan. Ako ljekar dođe sa porodicom i potpiše ugovor na 10 godina, taj stan prelazi u njegovo vlasništvo. Sa svim pripravnostima i dodacima, to je plata od oko 5.000 KM“, kaže Lugonja, piše Buka.
U Domu zdravlja Ljubinje na ovaj način pokušavaju održati funkcionisanje službe do Nove godine. Kao jedno od mogućih dugoročnih rješenja Lugonja vidi uvođenje zakonske obaveze prema kojoj bi mladi ljekari nakon završenog fakulteta najmanje dvije godine radili u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije nego što dobiju specijalizaciju.
Problemi, međutim, nisu karakteristični samo za manje hercegovačke opštine.
U Čajniču Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu za više od 4.000 osiguranika, a o njima trenutno brinu samo tri ljekara porodične medicine. Jedan od njih je već u penziji, ali nastavlja raditi po ugovoru.
Vršilac dužnosti direktora Doma zdravlja Čajniče Željana Kojević upozorava da je situacija posebno osjetljiva jer svako odsustvo ljekara zbog bolovanja ili godišnjeg odmora može ozbiljno ugroziti organizaciju rada.
Banjaluci nedostaje 49 ljekara, a mladi ne žele porodičnu medicinu
Veliki nedostatak medicinskog kadra bilježi i Dom zdravlja Banjaluka. Zbog manjka zaposlenih tokom ljeta je skraćivano radno vrijeme pojedinih terenskih ambulanti.
Ovoj ustanovi trenutno nedostaje 49 ljekara. Od početka godine zaposleno je sedam novih doktora, ali će ih do kraja godine još 11 otići u penziju. U naredne tri godine Dom zdravlja trebalo bi da ostane bez još 22 specijalista.
Istovremeno, sve je manje mladih ljekara koji žele raditi u porodičnoj medicini. Na konkurs za deset specijalizacija iz ove oblasti prijavilo se svega pet kandidata, dok za specijalizaciju iz urgentne medicine nije bilo zainteresovanih.
Predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine RS Jovica Mišić upozorava da postojeći ljekari zbog manjka kolega rade pod ogromnim opterećenjem.
„Ljekar bi po normativima trebalo da pregleda do 25 pacijenata u smjeni, a naši doktori u smjeni prime i po 80 ljudi. Nemaju vremena za prevenciju, pa se ambulante porodične medicine na kraju pretvore u mjesta gdje se ide samo po uputnicu“, kaže Mišić.
Jedan od razloga zbog kojih mladi ljekari izbjegavaju primarnu zdravstvenu zaštitu jesu i primanja. Ljekar zaposlen u bolnici ili kliničkom centru već na početku ima oko 320 KM veću platu od kolege u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što je posljedica razlike u koeficijentima.
Dekan Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci Ranko Škrbić smatra da svršeni studenti zbog boljih uslova češće biraju kliničke grane. Zbog toga, kako navodi, resorno ministarstvo mora pronaći način da porodična medicina i primarna zdravstvena zaštita budu privlačnije mladim ljekarima.
Manjak ljekara u domovima zdravlja dodatno opterećuje bolnice. U Bolnici „Srbija“ u Istočnom Sarajevu pacijenti na pregled kod endokrinologa ili kardiologa čekaju i do šest mjeseci, dok su iz te ustanove u posljednjih pet godina otišla 33 doktora.
Ni Federacija BiH nije pošteđena problema
Slična situacija prisutna je i u Federaciji BiH, gdje takođe nedostaje veliki broj ljekara.
Predsjednica Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH Marina Berberović upozorava da entitetu nedostaju hiljade ljekara, posebno anesteziologa, pedijatara i urgentologa.
„Najveći problem je što mladi specijalisti odlaze vani čim završe školovanje. Država uloži novac u njih, a onda ostanete bez stručnjaka kojeg ne možete nadoknaditi narednih šest ili sedam godina“, kaže Berberović.
Nedostatak ljekara tako ne ostaje samo problem domova zdravlja. Manji broj zaposlenih znači manje vremena za pacijente, manje prostora za preventivne preglede i veći pritisak na bolnice, dok se istovremeno produžavaju liste čekanja.
Sagovornici smatraju da je zbog toga potrebno sistemski ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu, poboljšati uslove rada i pronaći način da mladi ljekari ostanu u domaćem zdravstvenom sistemu. U suprotnom, posebno manje i udaljenije sredine u narednim godinama mogle bi se suočiti sa još većim kadrovskim problemima.