Tokom proteklih vekova, zajednice duž reka u centralnoj Evropi beležile su nizak vodostaj urezivanjem natpisa u stene, stvarajući tako trajne zapise o uslovima koji su ugrožavali plovidbu i poljoprivredu. Ove poruke, poznate kao “kamenje gladi”, ponovo su se pojavile usled trenutnih suša, donoseći sa sobom upozorenja iz prošlosti.
Na kamenju se nalaze godine koje obuhvataju period od 15. do 20. veka, a neki primeri su čak više puta obeležavani kroz različite periode sušnog vremena. U ovom mjesecu, jedan od najpoznatijih “kamenova gladi” uz reku Labu, u nemačkom naselju Oberpost, ponovno je izronio iz rečnog blata. Na kamenu su evidentirani različiti natpisi koji označavaju godine niskog vodostaja, s najstarijim otisnutim godinom iz 1707. godine.
Ovi objekti predstavljaju izuzetno značajne fizičke zapise o sušama u centralnoj Evropi. Sa pojavom niskog vodostaja, još nekoliko sličnih komada otvoreno je u različitim lokacijama poput Leverkuzena i češkog sela Dolni Žleb. “Kamenje gladi” može se razlikovati po veličini, starosti i sadržaju natpisa, ali se često ponavljaju određeni motivi, kao što su inicijali imena i godine, a ponekad se mogu vidjeti i oznake nivoa vode.
U prijelazu decenija 1900-ih, natpis uklesan od strane čamdžije i gostioničara F. Majera, “Ako me vidiš, zaplači”, ukazuje na ozbiljnost suša. Ova poruka možda je podsjećala na sličan natpis sa obližnjeg kamena, koji je naglašavao tugu i teškoće povezane sa sušnim periodima.
Istraživač Bernd Gros koji se bavio ovim “kamenjem” ukazuje da su različite oznake vekovima beležile niske vodostaje sa izuzetnom preciznošću. Izvještaj objavljen u časopisu “Climate of the Past” pokazuje da su merenja uklesana između 1868. i 1957. godine bila u skladu sa drugim zabeleženim podacima, ukazujući na važnost ovih istorijskih dokumenata.
Kamenje gladi služi kao podsećanje na ekonomske teškoće s kojima su se suočavali nadničari koji su tokom sušnih leta radili na tegljenju brodova, ukazujući na povezanost prirodnih fenomena i ljudskog opstanka. Sa pojavom ovih natpisa, stanovištva u centralnoj Evropi nastavljaju da se prisjećaju prošlih teškoća, te upozoravaju na rizike koji bi mogli zadesiti generacije koje dolaze.