Njegovoj supruzi nedostaje nekoliko godina staža kako bi se penzionisala.
Asim Grozdanić (65) među prvim je povratnicima u bihaćko naselje Orašac. Prije rata je radio kao mašinovođa u željeznicama, a taj posao je nastavio obavljati i nakon rata. Danas sa svojom suprugom uživa u zasluženoj penziji.
Na ognjište porušene kuće vratio se 1997. godine sam, dok je porodica ostala u Bihaću i čekala da on sagradi život iznova. Sve je obnovio vlastitim sredstvima.
-Kad sam se vratio u Orašcu nas je bilo petero. Alija Rizvić, Fadil Šahinović, Hase Grozdanić i Sado Mašin i ja. Kuća je bila zapaljena, izgorjele su tri roga koja sam morao krpiti i nastavljati. Kupio sam odmah konja za zemljoradnju i prijevoz materijala. Držao sam i koke nosilice. Porodica je dolazila samo vikendom, a tek poslije godinu dana su se vratili ovdje. Ko je imao pare taj je obnovio kuću i vratio se, a ko nije, taj je čekao humanitarnu pomoć – priča Asim Grozdanić.
Kako kaže, živjeli su od zemljoradnje, nisu imali struje prvih godina povratka i život je bio težak.Danas je u Orašcu, dodaje Grozdanić, život više nego dobar i on uživa u penzionerskim danima koje provodi u ovom bihaćkom selu. Živi sa suprugom, dok su sin i unučad u Bihaću.
Njegovoj supruzi nedostaje nekoliko godina staža kako bi se penzionisala. Dok to čeka, zajedno sa suprugom bavi se zemljoradnjom i proizvodnjom mlijeka i mliječnih proizvoda, a povremeno uzgoje i poneko tele i ovcu. Nešto mesa prodaju drugima, a veći dio zadrže za sebe, djecu i unučad.
Grozdanić kaže da nikada nije dobio nikakav poticaj. Iako mu nije prijeko potrebno da ima kravu, navodi da to jednostavno voli i da je navikao da se time bavi. U kući uvijek ima domaćeg mlijeka, sira i mliječnih proizvoda što je, ističe, bolje nego da to kupuje u trgovini.
-Uživam u tome, držim kravu za sebe a višak proizvoda prodajem. Kada sam prodavao kilo sira po cijeni od 5 KM narodu je to bilo skupo. Litar mlijeka po 2 KM im je isto bio skup. A sad nema kile domaćeg sira bez 8 KM, niti litre mlijeka bez 2,5 KM. Kad god utovim tele od tri mjeseca i zakoljem, meso ostavim u zamrzivač da moja djeca i unučad imaju tokom godine. Othranim poneko jagnje i to meso čuvam za sebe – priča Grozdanić.
Ovo je primjer uspješnog povratka i bračnog para koji se sam brine o sebi, a još su i veliki humanitarci uvijek spremni da priskoče u pomoć ugroženima i potrebnima.