Samohrana majka sedmoro djece, Zorana Lukić (31) iz Petrovaradina, preminula je poslije teške bolesti.Dok se borila da djeci obezbijedi bolje uslove za život i dok je Srbija skupljala pomoć za njihov bolji krov nad glavom, umjesto onog punog vlage, Zorani je otkriven tumor.
Zorana je život provela u borbi – ne za sebe, već za svoje mališane: Mariju, Anđelu, Savu, Strahinju, Unu, Lanu i Ilijanu.
Iako suočena s velikim životnim nedaćama, nije se predavala. Sanjala je dom pun topline i djetinjstvo oslobođeno briga za svoju djecu. Čak i kada ju je bolest prikovala za krevet, mislila je samo na njih.
Njeno srce, koje je voljelo najviše i najčistije – stalo je. Ali ono što ostaje iza nje je ljubav koju je utkala u svaki dan, u svako dijete, i borba koja je bila nadljudska.
Zorana nije bila samo majka. Bila je inspiracija, snaga, i tiho svjetlo koje je obasjavalo i u najmračnijim trenucima.
Zorana je imala samo jednu želju – novi dom za svoje mališane.
Živjeli su u kući koja prokišnjava, u kojoj vlaga izjeda ćoškove, u polutami bez prozora, ali ispunjeni majčinskom ljubavlju. Razna udruženja pokretala su humanitarne akcije za Zoranu i njenu djecu, nažalost ona nije dočekala da vidi svoje mališane onako kako je željela
Počivaj u miru, Zorana. Tvoja ljubav će nastaviti živjeti kroz tvoju djecu.