Rafael Gliksman, novo ime francuske politike, najavio je svoju kandidaturu za predsjedničkog kandidata Socijalističke stranke uoči predstojećih izbora koji bi mogli oblikovati budućnost Francuske i Europe. Njegova ambicija je okupiti razjedinjenu francusku ljevicu kao odgovor na jačanje krajnje desnice, s posebnim naglaskom na snižavanje društvenih nejednakosti i podršku javnim službama.
Gliksman je prošle sedmice, tokom intervjua u udarnom terminu, otkrio svoje planove za sudjelovanje na predizborima. Kao suosnivač pokreta Plas publik (Place publique), njegovo političko usmjerenje naglašava potrebu za ujedinjenjem ljevice kako bi se mogla suprotstaviti radikalnim strankama, poput Nacionalnog okupljanja (Rassemblement National). Ova stranka, pod vođstvom Marin Le Pen i Žordana Bardela, nedavno je zabilježila znatan rast podrške.
Izazovi razjedinjene ljevice
Gliksman potiče iz pariških intelektualnih krugova i sin je poznatog filozofa Andrea Gliksmana. Njegova politička karijera se temelji na zagovaranju europske integracije i podrške Ukrajini usred ruske agresije. Dok se ističe kao podržavatelj jačanja odnosa prema Rusiji i nastavka europske pomoći Ukrajini, Gliksman također zastupa tradicionalne vrijednosti socijaldemokratske ljevice. On se zalaže za zaštitu radničkih prava i jačanje javnih službi.
Međutim, suočava se s izazovom duboke podijeljenosti unutar francuske ljevice. S jedne strane, tu je radikalna ljevica predvođena Žanom-Likom Melanšonom, dok su socijalisti, zeleni i umjerenija ljevica, kojoj pripada i sam Gliksman, smješteni s druge strane. Ove razlike se odnose ne samo na ekonomiju, već i na stavove prema Europskoj uniji, NATO-u i međunarodnim sukobima poput rata u Ukrajini.
Gliksmanov cilj je zauzeti prostor između središnje politike Emanuela Makrona i Melanšonove radikalnije opcije. On vjeruje da postoji značajan broj birača koji su razočarani aktuelnom politikom, ali ne žele se prikloniti niti krajnjoj ljevici, niti desnici.
Budućnost europske ljevice
Ambiciozni plan Gliksmanove kandidature dolazi u ključnom trenutku za francusku političku scenu, koja je posljednjih godina suočena s velikim promjenama. Tradicionalne stranke su izgubile na snazi, dok su se pojavile nove političke podjele, uključujući rast nacionalističke desnice i radikalne ljevice.
Gliksman smatra da moderne ljevice može biti socijalno osjetljiva, proeuropska i dovoljno snažna za pitanja koja se tiču odbrane i sigurnosti. Njegova vizija uključuje jačanje Europe kao političkog aktera, posebno u trenutnim geopolitičkim tenzijama uzrokovanim ratom u Ukrajini.
Ako bude uspješan u okupljanju raznolikih grupa unutar ljevice, Gliksman bi mogao postati ključni kandidat na predsjedničkim izborima. U suprotnom, postoji rizik od daljnjeg rasipanja glasova ljevice, što bi dodatno otvorilo prostor krajnjoj desnici.
U svakom slučaju, Rafael Gliksman se transformirao iz sina poznatog filozofa u političara s ozbiljnim ambicijama, s ciljem da reformira francusku ljevicu i obrani je od dugotrajnog slabljenja.