Ministar pravde Srbije Nenad Vujić iznio je prijedlog da Ratko Mladić bude sahranjen uz najveće državne i vojne počasti, što je izazvalo brojne reakcije i osude. Prema njegovim riječima, konačna odluka o mjestu sahrane ovisi o porodici Mladić. Izjave su izazvale kritike koje se odnose na pravne aspekte njegovog vojnog čina nakon osuđujuće presude za genocid.
Mladić je 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, kao i za druge ratne zločine, uključujući progon Bošnjaka i Hrvata te terorisanje građana Sarajeva. Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo istakla je da izjave ministra Vujića krše Zakon o vojsci, koji propisuje gubitak vojnog čina za one osuđene na zatvorsku kaznu dužu od godinu dana.
Očekujući odluku porodice o sahrani, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potvrdio je da nisu poznate konačne lokacije ni načini sahrane. Spomenio je da je Srbija poslala timove u Haag radi logistike i prevoza te dodao da su u medijima iznijeli brojne netačne informacije. “Načuli smo mogućnost da general bude sahranjen u Beogradu pored kćerke, ali da li će to biti – i dalje ne znamo,” kazao je Vučić.
S druge strane, direktor Instituta za evropske poslove u Beogradu, Naim Leo Beširi, izjavio je da bi Mladić trebao biti sahranjen u Božanovićima, njegovom rodnom mjestu u Bosni i Hercegovini, ali bez oznaka koje bi ga mogle glorificirati.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra “Srebrenica-Potočari”, rekao je na društvenim mrežama da smrt Mladića ne mijenja ništa i da “ne vraća mrtve, ne briše masovne grobnice”. Suljagić je ukazao na problem veličanja ratnih zločinaca, dok su u Beogradu i Novom Sadu organizovani skupovi u znak sjećanja na Mladića, što, prema Helsinškom odboru za ljudska prava, predstavlja dublji društveni problem u odnosu na ratove devedesetih.
Iva Vukušić, profesorica međunarodne historije, smatra da su reakcije u Srbiji sramotne i dodaje kako se suočavamo s narativima nacionalizma koji su duboko ukorijenjeni. Izjava ministra o sahrani uz počasti može biti shvaćena kao signal da Srbija ne preuzima odgovornost za svoju ratnu prošlost.
Branko Todorović iz Helsinškog odbora ističe da se politike zločina nikada nisu potpuno odrekle ideologije na kojoj su zasnovane. Smatra da je Srbija ne samo izbjegla odgovornost, već i da se stvara atmosfera koja mladima šalje opasnu poruku da su ratni zločini opravdani.
U isto vrijeme, profesorica Nevenka Tromp naglašava kako bi državna sahrana za Mladića bila institucionalni trijumfalizam, te da bi predstavljala prelomnu tačku za postkonfliktnu pravdu. Ona dodaje da će to poslati jasnu poruku o podršci nasilju, dok međunarodna zajednica propusta da uspostavi sistem pravde koji priznaje žrtve i potiče proces suočavanja s prošlošću.
Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose, ističe ozbiljnost situacije i razlikuje osobnu sahranu od one uz državne počasti, dok Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH, naglašava obaveze Srbije u skladu s međunarodnim standardima, ističući nužnost zaštite prava žrtava.