Arhivski tekstovi iz novembra i decembra 2004. godine ponovo su otvorili pitanje slučaja ukrajinske državljanke Olene Popik, koja je preminula u Mostaru u 21. godini. Njena smrt bila je povod za policijsku istragu o sumnjama na trgovinu ljudima i se**ualno iskorištavanje. Istovremeno, medijski navodi o navodnom broju osoba zaraženih HIV-om nikada ne mogu biti predstavljeni kao potvrđena medicinska činjenica.
Olena Popik preminula je 3. novembra 2004. godine na Odjelu za plućne bolesti i tuberkulozu u Mostaru. Njeni posmrtni ostaci potom su iz mostarske mrtvačnice prebačeni na Međunarodni aerodrom Sarajevo, odakle su avionom transportovani u Ukrajinu, gdje je sahranjena. U vrijeme transporta tijela istraga o okolnostima njenog boravka i mogućem iskorištavanju još nije bila završena.
Prema izvještajima medija iz tog perioda, koji su se pozivali na policijske izvore, nakon njene smrti federalna policija pokrenula je opsežnu akciju radi utvrđivanja mogućeg lanca osoba uključenih u njeno podvođenje i iskorištavanje. U tim izvještajima navedeno je da je Popik bolovala od AIDS-a, tuberkuloze, sifilisa i hepatitisa C, ali su ti podaci ostali u okviru tadašnjih medijskih navoda.
Istraga i pritvaranja u Hercegovini
U sklopu tadašnje istrage pritvoreni su Milan Galić Miki iz Osoja kod Posušja, vlasnik noćnog kluba u tom mjestu, te Mostarci Edin Kreso i Dženan Golić Đani. Sva trojica su u to vrijeme bili osumnjičeni za različite oblike iskorištavanja Olene Popik. Samo pritvaranje i sumnje iz istrage ne predstavljaju dokaz krivice niti informaciju o eventualnom sudskom epilogu.
Tadašnji policijski izvori tvrdili su da je Popik u Mostar stigla u julu 2004. godine, neposredno prije ceremonije otvaranja Starog mosta. Prema tim navodima, iz Kiseljaka ju je preuzeo Igor Salčin iz Mostara, nakon čega je, kako su mediji prenosili, dospjela pod kontrolu Dženana Golića. Izvještaji su sadržavali tvrdnje da joj je oduzeta putna isprava, da joj je bilo ograničavano kretanje te da su poslovi organizovani iz Mostara, odakle je upućivana klijentima na različite lokacije.

U pojedinim objavljenim izvještajima navodilo se da je boravila i na području Trebinja te u drugim hercegovačkim mjestima. Policijski izvori su, prema pisanju tadašnjih medija, tvrdili i da je tokom septembra za jednu noć bila prodata za 500 KM, nakon čega je sedam dana provela u Posušju. U tim navodima spominjalo se da je radila od 21 do tri sata iza ponoći te da je imala prosječno osam klijenata dnevno. U posljednjem mjesecu života, prema medijskim izvještajima, njeno zdravstveno stanje bilo je izrazito teško, dok se cijena usluga navodno spustila na 20 KM.
Put kroz zemlje regiona i neprovjerene tvrdnje o HIV-u
Mediji su 2004. godine, pozivajući se na policijske informacije, objavili da je Olena Popik 2002. legalno boravila u Sloveniji. U maju te godine stigla je u Celje i zaposlila se u klubu Rolex. Po isteku slovenačke vize, u augustu 2002. vratila se u Ukrajinu, gdje je živjela s majkom i tada jednogodišnjim sinom.
Naredne godine otišla je u Mađarsku, zatim u Novi Sad, a u Beogradu je dobila šestomjesečnu boravišnu vizu. Tadašnji mediji pisali su da je postala poznata na privatnim zabavama i u klubovima u Novom Sadu i Beogradu, gdje su njene usluge, prema tim navodima, plaćane od 300 do 500 tadašnjih maraka. Pojedini tekstovi sadržavali su i tvrdnje da su među klijentima bili imućni poslovni ljudi i političari, bez javno predočenih potvrda za takve navode.
Tokom 2003. godine boravila je i u Sarajevu, u noćnom baru Florida, zajedno s drugim stranim državljankama. Početkom 2004. godine otišla je na područje Tuzle, a potom u Zenicu. U maju je boravila u ugostiteljskom objektu King u Kaoniku, na ulazu u Lašvansku dolinu. Policija ju je početkom juna, tokom racije u tom objektu, zatekla s još dvije djevojke iz Ukrajine i Moldavije. Tada je izjavila da nije žrtva trgovine ljudima, a izrečena joj je mjera protjerivanja s područja Zeničko-dobojskog kantona.
Dio tadašnjih izvještaja odnosio se i na tvrdnje da su među osobama koje su je posjećivale bili maloljetnici. Mediji su navodili da je policija nakon njene smrti razgovarala s osobama koje su koristile njene usluge, kao i s onima za koje se sumnjalo da su organizovali njeno iskorištavanje.
Posebnu pažnju javnosti izazvao je tekst Slobodne Bosne objavljen 11. novembra 2004. godine, u kojem je iznesena tvrdnja da je Olena Popik HIV-om navodno zarazila više od 5.000 ljudi u BiH. Riječ je, međutim, o medijskom navodu iz tog vremena, a ne o medicinski potvrđenom podatku. Nema osnova da se takva tvrdnja prenosi kao utvrđena činjenica o broju zaraženih osoba.