Građane Sarajeva jutros je uznemirila informacija o pojavi leptospiroze, a više od deset pacijenata hospitalizirano je na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Više od deset pacijenata kojima je potvrđena leptospiroza hospitalizirano je na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Na mikrobiologiji je potvrđena leptospiroza. Prema našim saznajima, pacijenti su sa područja Novog Grada Sarajevo tačnije sa Dobrinje. Međutim, šta je to ova bolest i kako se prenosi?
Leptospiroza (lat. leptospirosis) je akutna do hronična, često klinički neprepoznata zarazna bolest mnogih vrsta toplokrvnih životinja, ali i čovjeka, i pripada najproširenijim i vrlo opasnim zoonozama (ponekad s letalnim završetkom).
Bolest je rasprostranjena širom svijeta, a učestalost joj raste idući od subpolarnih prema tropskim krajevima, piše na stranici zzjzdnz.hr.
Urin inficiranih životinja
Uzrokovana je patogenim spiralnim bakterijama iz roda Leptospira, koji se mjesecima izlučuju urinom inficiranih životinja u čovjekovu okolinu, a mogu se izlučivati i plodnom vodom i ovojnicama, mlijekom, spermom i slinom.
Van organizma domaćina bakterije leptospiroze mogu u vodi, naročito stajaćicama, preživjeti sedmicama, a pogoduju im toplo vrijeme i česte kiše pa je zbog toga češća pojava bolesti ljeti i u jesen.
Kako se čovjek može zaraziti?
Ljudi se mogu zaraziti putem direktnog kontakta s inficiranim životinjskim urinom ili tkivom (najčešće glodavaca, svinja, pasa i divljih životinja) ili indirektno, kontaktom s inficiranom vodom, tlom, hranom i predmetima ili kupanjem u stajaćim vodama.
Uobičajeno ulazno mjesto je oštećena koža, ranice ili izložene sluznice (očiju, nosa, usne šupljine). Leptospiroza se smatra i profesionalnom bolešću npr. veterinara, ribolovaca, lovaca, mesara, stočara, šumskih radnika, rudara zbog kontakta sa životinjama koje najčešće obolijevaju, ali javlja se i u urbanoj populaciji – u športaša, rekreativaca, vojnika i putnika na međunarodnim destinacijama.
Kakva je klinička slika leptospiroze?
Inkubacija leptospiroze je 2-30 dana (prosječno 7-10 dana). Klinička slika leptospiroze je nespecifična i vjerojatno se dosta slučajeva ne dijagnosticira i ne prijavljuje.
Bolest obično počinje groznicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. To je prva, septikemična faza koja traje 4 – 9 dana. Slijedi pad temperature, a zatim se između 6. i 12. dana javlja druga ili imuna faza bolesti praćena različitim simptomima ovisno o zahvaćenom tkivu. Ponovno se pojavljuju vrućica i raniji simptomi, a mogu se razviti i znakovi meningitisa. Težak oblik bolesti je Weilov sindrom koji se očituje žuticom, krvarenjima, anemijom, poremećajem svijesti, oštećenjem jetre i bubrega, trombocitopenijom, a moguć je i serozni meningitis.
Teže slučajeve oboljelih treba što prije hospitalizirati, ali nije potrebna izolacija bolesnika jer kiselost čovjekovog urina uništava bakterije i bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka (ipak je potreban oprez u rukovanju urinom bolesnika).
Kako se postavlja dijagnoza leptospiroze i kako se liječi?
Dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom mikroorganizama ili pozitivnim serološkim testovima, a liječenje i profilaksa se uspješno provode antibioticima – penicilinom, ampicilinom, amoksicilinom ili doksiciklinom. U teškim slučajevima važne su i potporne mjere, uključujući infuzije i elektrolitsku terapiju. Letalitet se kreće oko 1 posto (kod Weilove bolesti i više od 20 posto).
Koje su mjere prevencije?
Mjere prevencije su izuzetno važne za pojavu i širenje bolesti a podrazumijevaju:
– utvrđivanje mogućih zaraženih voda i terena
– deratizacija (uništavanje glodavaca)
– higijensko držanje životinja
– zaštita vode i hrane od kontakta sa zaraženim životinjama
– kloriranje vode za piće i bazena
– izbjegavanje kupanja u rijekama i potocima gdje se kupa stoka
– higijensko pranje ruku
– pokrivanje posjekotina i ogrebotina nepromočivim zavojem prije kontakta sa zemljom, blatom ili vodom koji bi mogli biti kontaminirani urinom zaraženih životinja
– nošenje zaštitne odjeće i obuće prilikom rada s potencijalno zaraženim životinjama
– vakcinisanje životinja (ne postoji vakcina protiv leptospiroze za ljude).
Kakvi su ishodi leptospiroze?
Oporavak oboljelih može biti jako spor, bolest poput sindroma kroničnog umora može trajati mjesecima, u rijetkim slučajevima ostaju stalna glavobolja i depresija, a ponekad se bakterija zadrži u očima i izaziva hronične upale, piše dr. med. epidemiolog Igor Piskač.