Na suđenju za zločine počinjene u Zenici 1993. godine, svjedoci su ispričali svu brutalnost torture koja je provodila nad zatvorenicima.
Svjedok, čije ime nije objavljeno, ispričao je kako je nakon izbijanja sukoba u aprilu 1993. godine predao oružje zajedno s drugim pripadnicima Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Prema njegovim riječima, obukli su civilnu odjeću, a njih petorica su boravila u stanu u Zenici. U noći s 22. na 23. aprila, pripadnici Sedme muslimanske brigade odveli su ih u Muzičku školu, gdje su ih na ulazu tukli palicama.
Svjedok je naveo da su se neki od njih srušili na tlo, ne uspijevajući zaštititi glavu od udaraca. “Tukli su nas dok nas nisu satjerali u podrum”, rekao je. Tokom noći, vođeni su na ispitivanje, gdje su dobijali snažne udarce bez obzira na to kakav odgovor su dali. Kazao je da mu je nekoliko rebara napuklo, a oko mu je bilo zatvoreno.
On je također naveo da je saznao ime jednog od stražara, Sabahudina Sarajlića, kojeg je prepoznao na fotografijama i u sudnici. Svjedok je istakao da je ovaj stražar bio “nenormalno okrutan” i izrazio je sumnju u povod te mržnje.
U narednim danima, svjedok je rekao da nisu dobijali hranu, već su u jednom trenutku bili prisiljeni pitati da idu u toalet, kako bi izbjegli batine. Kazao je da je 8. maja prebačen iz Muzičke škole u Kazneno-popravni dom.
Sarajlić je optužen za zločine protiv zarobljenih civila hrvatske i srpske nacionalnosti, koji su se dogodili u prostorijama Muzičke škole tijekom njenog korištenja kao zatočeničkog objekta od januara 1993. do kraja marta 1994. godine.
Svjedok Vlatko Ivanković opisao je kako je, ubrzo nakon dovođenja, odveden u prostoriju s školskim klupama, strunjačama i drvenim motkama. “Rekli su mi da stanem s rukama podignutim na zid”, prisjetio se. Tijekom torture, često su ga udarali po leđima, ramenima i u glavu, što ga je srušilo na tlo.
Ivanković je također ispričao kako su torture nad zatvorenicima obično dešavale navečer, a jedno lice ga izvelo da kopa sebi grob, što je radio više od sat vremena dok se nije pojavio vojnik.
Drugi svjedok, Sulejman Bektaš, naveo je da je bio pripadnik Vojne policije Sedme muslimanske brigade i da je njegov komandir bio Jusuf Karalić. Bektaš je potvrdio da su on i drugi vojni policajci imali kancelarije na spratu škole.
Tokom svog svjedočanstva, Bektaš je naglasio da su zatvorenici u podrumu bili tretirani korektno, da su jeli istu hranu kao vojni policajci i da su imali pristup toaletima. “Više od polovine vremena bio sam izvan škole”, rekao je.
Nastavak suđenja zakazan je za 15. jula, a postavlja se pitanje kako će dalje biti rasvijetljena ova teška kršenja ljudskih prava.