Ante Pavković Šišović iz sela Rakitno kod Posušja prvi je bh. poljoprivrednik koji je nedavno u Tursku izvezao 400 tona kvalitetnog junećeg mesa, najvećim dijelom proizvedenog na njegovoj farmi u Glamoču: poduzetni vlasnik kompanije Šišović, koji je obiteljsku tradiciju naslijedio od oca i djeda, danas je apsolutni lider na bh. tržištu po proizvodnji janjećeg mesa i najznačajniji poslovni partner mljekare Meggle, kojoj svakog dana isporuči 22.000 litara mlijeka.
Prvi kontingent od 400 tona kvalitetnog junećeg mesa proizvedenog u BiH izvezen je prije petnaestak dana u Tursku, i to iz pogona mesne industrije Šišović u selu Rakitno kod Posušja. Nakon što je turska Vlada ljetos odobrila bescarinski uvoz 15 tisuća tona govedine iz BiH, tvrtka Šišović se našla među prvim izvoznicima, zahvaljujući dogovoru s predstavnicima kompanije Etçii iz Istanbula, koja se također bavi proizvodnjom i preradom mesa. Poslovni je aranžman usuglašen prije nepuna tri mjeseca, kada su se turski partneri na licu mjesta uvjerili da je junetina koju nude Šišovići prve kvalitete, da su bikovi uzgojeni u BiH, i da uistinu kupuju domaći proizvod, a ne meso uvezeno iz drugih krajeva.
„Prije nego što je posao dogovoren, meso je prošlo rigoroznu kontrolu. Turci su tražili dokaze o porijeklu životinja, kontroli zdravlja, provjerili su da li se poštuje HALAL certifikat… Oni su htjeli kvalitetno juneće meso bez kostiju, koje se u našim pogonima obrađuje, pakuje i tako šalje u Tursku. Kada se na pakovanje stavi etiketa, meso je spremno za isporuku kupcima“, kaže na početku razgovora Ante Pavković Šišović, vlasnik obiteljske tvrtke Šišović. On otkriva i da su vlasnici Etçiija, nakon detaljne provjere, u Rakitno poslali desetak radnika iz Turske, koji su radili u klaonici, ali i nadzirali cijeli proces, prije nego što isporuka bude spremna. Šišovići svoj dio posla završavaju kada se meso utovari u kamione u Rakitnu, odakle se doprema do aerodroma, a potom avionima transportira u Istanbul. Kompanija Etçii, dodaje Ante Pavković Šišović, junetinom iz BiH opsrkbljuje lanac hotela u Turskoj.
„Mi smo prvi iz BiH izvezli meso u Tursku. Možda ne znamo praviti kompjutere, mercedese ili opele, ali znamo proizvesti dobro meso. Bog nam je dao takvu prirodu, da june ima kvalitetnu hranu, da je sve blizu – livada, pašnjak, kosnica, da nema velikih troškova za ishranu. Firma Etçii se također bavi proizvodnjom mesa, ali su priznali da u Turskoj nema ovako kvalitetne junetine. Istina, i mi smo se potrudili da osiguramo vrhunsko meso“, uvjerava nas Ante Pavković Šišović, ističući da je prodaja prvog kontingenta mesa prošla bez problema i da su obje strane zadovoljne dosadašnjom suradnjom, koja će, zasigurno, biti nastavljena.
Dok razgovaramo u sjedištu tvrtke Šišović u Rakitnom, Ante Pavković Šišović nas upoznaje sa stogodišnjom tradicijom obiteljskog posla, koji je započeo njegov djed Ivan Pavković zvani Šiš, po kojem će kasnije i cijela familija dobiti nadimak Šišovići. Ivan Pavković je svoje znanje prenio na sina Stanka Pavkovića, koji je obiteljsku tradiciju uspješno nastavio, pa je 1974. godine dobio i zvanično priznanje kao najveći privatni proizvođač mesa u tadašnjoj Republici BiH. „Ja sam samostalno krenuo krajem ’70-ih godina, pomalo širio posao, radio, mučio se“, prisjeća se Ante Pavković Šišović svojih početaka. Obiteljski posao koji je započeo njegov djed a produžio otac, Ante Pavković Šišović je modernizirao krajem ’80-ih, kada je izgradio suvremene štale za tov junadi i janjaca, kao i mini klaonicu. Iako je poslovni uzlet firme zakratko prekinuo rat, Šišovići su se vrlo brzo konsolidirali, i već 1997. u pogon pustili suvremenu klaonicu za klanje bikova, teladi, svinja i janjaca.
„Firma je rođena u Rakitnu i tu su naši matični uredi. Poslije sam na Risovcu, na Blidinjskom jezeru, napravio farme za janjce i proizvodnju janjećeg mesa. Prije deset godina sam u Tomislavgradu kupio farmu muznih krava u kojoj se dnevno proizvodi oko 13.000 litara mlijeka ekstra kvalitete“, govori Ante Pavković Šišović. Osim farme u Tomislavgradu, u kojoj ima 1300 muznih krava, Šišović je vlasnik i farme u Višićima kod Čapljine, sa još oko tisuću grla. Prije tri-četiri godine, biznis je proširio na tov junadi. „Otišli smo u Glamoč, kupili zemljište i napravili farme, u kojima se tovi tisuću grla. Godišnje možemo proizvesti oko dvije tisuće junadi“, pojašnjava naš sugovornik. Uz sve pobrojane, ima i farmu sa pet tisuća svinja, a svo janjeće i svinjsko meso prodaje u BiH.
Na naše pitanje da li ima problema s plasmanom mesa na domaće tržište, Šišović odgovora da nema. „Pedeset godina radim ovaj posao, imam svoje kupce. Odgovoran sam da moji klijenti budu zadovoljni, da pratim stanje na tržištu, budem pouzdan proizvođač, ali i uredan platiša. Moja plaća dolazi od kupaca“, kaže Ante Pavković Šišović. Dokaz za njegove tvrdnje je i dugogodišnja uspješna suradnja s tvrtkom Meggle, budući da im kompanija Šišović isporučuje najveću količinu mlijeka. Na farmama u vlasništvu Šišovića dnevno se proizvede 22.000 litara mlijeka, koje se vozi u Meggle mljekaru u Bihać. „Najveći smo proizvođači mlijeka u BiH i među vodećim proizvođačima junećeg mesa. U regionu smo prvi po proizvodnji janjećeg mesa, dok smo proizvodnju junećeg i svinjskog mesa posljednjih godina podigli za tristo posto“, tvrdi Ante Pavković Šišović, dok zajedno obilazimo štale s kravama, bikovima i janjcima, koje se nalaze nedaleko od klaonice i poslovne zgrade.
U firmi Šišović je stalno zaposleno 200 radnika, među kojima su i čobani čija mjesečna plaća iznosi tisuću eura, te još oko stotinjak kooperanata, od Tomislavgrada do Glamoča i „sezonaca„ koje angažira po potrebi. Među uposlenima je i desetak veterinara, budući da su Šišovići u Rakitnu, još prije devet godina, otvorili prvu privatnu veterinarsku stanicu. No, premda tvrtka dobro posluje, Ante Pavković Šišović kaže da za sada ne namjerava povećavati proizvodnju. „Planiram proširiti mrežu kooperanata, dati im prostora za rad, naravno, ukoliko je država spremna da im pomogne kako bi izgradili štale, proširili kapacitete. Ako nemamo dovoljno mesa, mi otkupljujemo od naših kooperanata, uostalom, to smo i dužni činiti. Ja sam nedavno kupio 367 bikova na Manjači“.
Međutim, jednako kao i ostale poljoprivrednike u BiH, i Šišovića najviše brine nekontrolirani uvoz mlijeka i mesa u BiH, odnosno, loša reakcija države kada je posrijedi zaštita domaćih proizvođača.
„Ne očekujemo mi od države veliku pomoć, ali ne želimo ni da se uništava domaća proizvodnja“, zaključuje jedan od najuspješnijih hercegovačkih poljoprivrednika. On sam je u obiteljsku firmu u posljednjih trideset godina uložio oko 30 milijuna maraka. „Sve je moje ovdje. Imam šestero djece, petero je već završilo fakultete i uključili su se u obiteljski posao, samo najmađi sin još studira pravo“, poručuje Ante Pavković Šišović.
Nakon što je menadžment Aerodroma Sarajevo povećao takse na 11.600 eura po letu, turski avioni polijeću iz Banja Luke za 2.000 eura
Iako je odluka turske Vlade o uvozu 15.000 tona mesa po nultoj carinskoj stopi, koja je donesena u paketu mjera pomoći za BiH nakon poplava, predstavljala veliku šansu za bh. proizvođače, ubrzo se pokazalo da je bilo i onih kojima je to bila prilika za brzu zaradu. Zbog zabrane transporta preko teritorija država Europske unije, predstavnici turske kompanije Etçii su odlučili da pošiljke mesa dopremaju avionom, sa Aerodroma Sarajevo do Istanbula. U početku je po jednom letu bila dogovorena taksa u iznosu od pet tisuća eura, ali je menadžment Sarajevskog aerodroma naglo promijenio odluku. I mada je bilo logično da se Turcima, kao redovnim korisnicima usluga, snize cijene, menadžment Aerodroma je odlučio da nakon nekoliko letova drastično poveća aerodromske takse – sa 5.000 na 11.600 eura?! Zgroženi takvim neprofesionalnim odnosom i ozbiljno zabrinuti za isplativost cijelog poslovnog aranžmana, predstavnici turske kompanije brzo su donijeli odluku o promjeni aerodroma. Nakon četiri leta iz Sarajeva, juneće meso iz tvrtke Šišović u Rakitnom transportiraju s Aerodroma u Banja Luci, gdje takse plaćaju dvije tisuće eura po letu. Do sada je s banjalučkog aerodroma poletjelo pet aviona.
U neposrednoj blizini poslovnog sjedišta kompanije Šišović nalazi se i Mljekara Rakitno, u vlasništvu Antinog bratića Tome Pavkovića Šišovića. U tom je pogonu, koji se počeo razvijati prije desetak godina, trenutno uposleno 15 radnika, koji dnevno prerade sedam tisuća litara mlijeka iznimne kvalitete. Kako nam je objasnio Tomo Pavković Šišović, osim sa njegove farme, mlijeko se uzima od sedamdeset kooperanata iz Rakitna i okolnih sela, od kojeg se prema tradicionalnoj recepturi, staroj stotinama godina, pravi svježi, polutvrdi, dimljeni i sir iz mijeha. „Ovdje se krave napasaju na planinskim pašnjacima, hranimo ih sijenom koji sami pokosimo, i zato je naš sir prve kvalitete“, kaže Tomo Pavković Šišović i dodaje kako će, zbog potražnje na tržištu, kapaciteti Mljekare Rakitno uskoro biti prošireni na proizvodnju mlijeka i jogurta.