Opšte prihvaćena činjenica je da je posljednji ekser u mrtvački sanduk Jugoslavije zabio Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Međutim, javnosti je sasvim nepoznato da je Mesić lako mogao da se sa upokojenom državom vrati u Zagreb u tom istom mrtvačkom sanduku, navodi se u knjizi “Sačekuša 2” autora Predraga Jeremića, čije dijelove prenosi Telegraf.
“Srećom, to se nije dogodilo, jer se i danas lako može pretpostaviti šta bi to značilo za ionako krvavi rasplet jugoslovenske drame… Osioni Milošević, nošen talasom probuđenog srpskog nacionalizma, ipak nije učinio još jednu veliku historijsku grešku!
U strogo internim krugovima državnog vrha Srbije postojala je ideja da se kao posljednji način zaustavljanja Mesića u njegovoj namjeri da razbije Jugoslaviju upotrebi fizička likvidacija. Isti izvori tvrde da je ondašnja Miloševićeva mašinerija već imala na raspolaganju čovjeka koji bi taj zadatak obavio. Snajperista je već bio poslat u ‘štek’ i samo se čekala konačna odluka, to jest odobrenje za akciju!
Navodno, za tu akciju je znalo samo nekoliko najbližih Miloševićevih saradnika. Kako do toga nije došlo, tako je i ova priča odmah sahranjena, ali je ostala u glavama onih koji su je znali. Decenijama su ćutali, pomalo se stideći i samih sebe zbog slijepe poslušnosti Miloševiću, koja je jugoslovensku tragediju mogla učiniti još težom i razornijom.
‘Nema govora da se tako nešto spremalo Mesiću u Beogradu’, tvrdi bivši visoki policijski funkcioner i jedan od ondašnjih najbližih Miloševićevih saradnika.
‘Istina je da je Milošević na sve načine pokušavao da spriječi Mesićev dolazak u Beograd, na čelo Predsjedništva SFRJ! Jasno je bilo da je novi predsjednik trebalo da bude iz Hrvatske i to Miloševiću nije smetalo, ali mu je smetalo da to bude Stjepan Mesić. Tuđman i Hrvatski sabor bili su neumoljivi i ipak je u Beograd stigao nepoželjni Stjepan Mesić. Nije bilo jasno zbog čega je Milošević bio kategorički protiv Mesića. Vjerujem, zbog njegovih političkih stavova, a možda i zbog nekog šireg porodičnog pedigrea’, tvrdi sagovornik.
Malo je poznato da je Stjepan Mesić u familiji imao rođaka Marka Mesića, ustaškog oficira koji se nekim čudom u poslijeratnom periodu obreo u obezbjeđenju Josipa Broza. Marko Mesić je završio u Pečuju oficirsku školu i kao kadar služio je cara Franju Josifa u Austrougarskoj monarhiji. Poslije Prvog svjetskog rata postaje oficir u Kraljevini SHS. S prvim danima stvaranja ustaške NDH postaje zloglasni oficir Pavelićeve mračne tvorevine.
Po završetku Drugog svjetskog rata, umjesto da robija, biva rehabilitovan i ovog puta stupa u službu kod Josipa Broza Tita lično, kao pripadnik njegovog obezbjeđenja. Broza je služio do kraja života, otprilike do sedamdesetih godina prošlog vijeka… Njega jedino nije izdao, prenosi Telegraf.
Biografija ovog Mesića odjednom je nestala, baš u vrijeme kad je političku karijeru počeo da gradi jedan drugi Mesić!”