Jedan gastarbajter, rodom iz Sarajeva, riješio je da u svojoj ispovijesti otkrije kako izgleda život daleko od zemlje u kojoj si rođen. Veliki broj ljudi je mišljenja da je u dijaspori mnogo lakše i da svi moraju da pomažu rodbini u domovini, jer im to ne predstavlja nikakav izdatak. Međutim, nije sve tako kao što izgleda.
– Stari BMW sam kupio polovan i držao ga u garaži do prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vozom, a na pijacu, biciklom. Kupio sam nove felne i navlake za sjedišta, tako da sam ga “napucao”, pa izgleda kao nov – počinje svoju ispovjest ovaj muškarac.
– Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po ćerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dve nedjelje došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova – nastavio je.
Ovaj Sarajlija je riješio da podijeli nevolje sa kojim sa susreće većina ljudi koja iz dijaspore kad dođe u svoju domovinu.
– Svakog mjeseca šaljemo pare u Bosnu, jer je više od polovine rodbine nazaposleno, a i ono malo što radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja tu sliku ne smijem da im pokvarim. Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluvi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova – rekao je ovaj Sarajlija.
Naveo je i kako neki drugi njegovi sunarodnici, koji takođe rade u inostranstvu, prije odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli biti ono što od njih ‘mahala’ očekuje da budu i kako bi mogli podmiriti nezasite apetite svoje uže i šire rodbine. Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi evra, što je 30 odsto BDP-a te zemlje.
– Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: “Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!”, misleći na to kako se odjevamo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentarišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu reč – žali se Adnan M., porjeklom iz Zvornika, a koji je, nakon zadnje loše epizode prilikom “odmora u domovini” odlučio da ne dolazi barem neko vrijeme.