Najzelenija tezga na sarajevskoj gradskoj pijaci Markale je s proizvodima hadži Salihe Dervišbegović koja, uprkos svojoj vremešnosti (72 godine) svakog dana iz Visokog sa svog imanja donosi rasade povrća. Na hiljade struka njenog rasada je zasađeno u vrtovima u Sarajevu i okolini. Jer, tzv. komunalni vrtovi su i u glavnom gradu BiH, kao i metropolama širom svijeta, sve brojniji, a nastaju na (ne)iznajmljenim javnim površinama u gradu i okolini.
Od maja do kasne jeseni ona je svakodnevno za tezgom. Sada prodaje sa svog imanja uzgojeni rasad nekoliko vrsta paprike, paradajza, patlidžana, kupusa, luka… A od sredine ljeta počinje prodaju svježeg povrća. Ujesen njene mušterije “naveliko i za zimnicu” kupuju krompir, kupus, luk…
Ovih su dana brojne mušterije koje uz kupovinu rasada od hadži Salihe dobijaju i savjete kako uzgajati povrće. A za one manje iskusne i početnike u vrtlarstvu njeni savjeti su dragocjeni.
Jer “hadžinica” kako je stalne mušterije oslovljavaju još otprije rata radi na pijaci, prodajući povrće koje uzgaja na svom imanju u Donjim Moštrama kod Visokog. Od poljoprivredne proizvodnje izdržavala je porodicu.
Rano je, kako kaže ostala bez muža, pa se morala snaći da bi “djecu izvela na put”. Sada joj djeca i unuci pomažu u poslu na imanju, dovozu proizvoda na pijacu i prodaji.
Još neko vrijeme će prodavati rasad, jer je sezona sadnje pri kraju i mušterije su se uglavnom podmirile. Na hiljade struka rasada povrća koje je prodala zasađeno je u vrtovima u Sarajevu i okolini.
Vrtlarstvo je trend koji u urbanim sredinama prakticiraju različite kategorije stanovništva. Među njima su oni kojima u skučenom gradskom prostoru, nakon što se migrirali iz ruralnih sredina, nedostaje vrt, zelenilo… Ima i onih koji spajaju ugodno i korisno, pa uz okućnice pored vikendica žele svojom rukom ubrati svježe povrće. I jedna posve nova i u svijetu sve brojnija kategorija urbanih vrtlara kojima to postaje stil zdravog življenja i ishrane. Proizvode da bi znali šta jedu, umjesto da u tanjirima imaju “hemiju i plastiku”. Ekološki uzgoj postaje sve aktuelniji. I hadži Saliha, dok smo razgovarali, svojim mušterijama je savjetovala da u vrtu ne koriste vještačko đubrivo.
Od sredine ljeta na tezgi hadži Salihe bit će svježe povrće koje će do kasne jeseni prodavati s natpisom “moja paprika” ili “moj paradajz” kao oznaku da je to njena proizvodnja po sistemu “od njive do trpeze”.
Među stalnim mušterijama “hadžinice” ima i poznatih javnih ličnosti, umjetnika, glumaca, anonimnih građana…
Sve mušteriju su za nju iste, sa svima strpljivo razgovara. Iako, s obzirom na godine, posao na pijaci nije lak, ona se ne žali. Prepoznatljiva je, kako kažu njene stalne mušterije, po osmijehu i smirenosti. I tokom ramazana, iako posti, svakodnevno je za svojom tezgom. Hadž je obavila prije šest godina.
Na kraju razgovora kaže da će raditi sve dok je zdravlje bude služilo da bi pomagala svojoj djeci “jer se svaki roditelj bori za svoju djecu”. Ima sina i kćerku i šestero unučadi.
(Fena)