Ajnur Ibrahimović, učenik osnovne škole, ističe značaj teme Srebrenice za njegovu porodicu. On priča da su za njega tri teme bile u izboru, ali je odlučio da se fokusira na trideset godina od genocida, naglašavajući duboku povezanost s mjestima kao što su Bratunac, Srebrenica i Potočari, gdje su ukopani njegovi preci.
Njegova priča govori o bebi Fatimi, najmlađoj žrtvi genocida koja je, kako Ajnur piše, „otišla tiho, bez plača, a da nije upoznala nijednu igračku“. Njegove riječi o Fatimi, koja postavlja pitanje „Zar sam ja bila kriva što sam se rodila?“, duboko se doimaju i oslikavaju bol koju osjećaju preživjeli.
Ajnurova majka, Asmira Ibrahimović, s ponosom ističe kako je njen sin postigao priznanje kao najmlađi učenik na takmičenju. Asmira je sama odrasla bez roditelja nakon što su joj majka i otac ubijeni tokom sukoba – majka Semka 1992. godine, a otac Ševko u julu 1995. godine.
„Odrasla sam uz amidžu Sevleta i nenu Pembu. Uvijek je falilo moja otac i majka, ali su oni gledali da tu prazninu nadoknade. Sada, kao majka, trudim se da svojoj djeci pružim sve što mogu“, objašnjava Asmira.
I Ajnurov otac, Meldin Ibrahimović, imao je sličnu sudbinu. Njegov otac Ferid je ubijen tokom genocida, dok je njegova majka Fata uspjela da ga spasi i dovede do Tuzle. Asmira dodaje da su oboje nastavili da se bave sportom i redovno podsećaju svoju djecu na događaje iz prošlosti kako bi ih obrazovali o važnosti ljudskosti.
„Želim da moji sin i kćerka budu ljudi, insani. Učim ih da se ljudi ne razlikuju po vjeri ili nacionalnosti, nego po onome kakvi su danas“, naglašava Asmira.
Svaki 11. juli donosi bol porodici Ibrahimović, sjećanje na gubitak djedova, amidža i rođaka u Srebrenici. Asmira osjeća duboku tugu pri svakom posjetu mezarju.
„To je emocija koju nikome ne bih poželjela, jer samo dodirivanje nišana otvara duboke rane koje nikada ne zarastaju“, govori Asmira.
Ajnur završava svoju priču riječima koje odražavaju trajnu bol: „Trideset godina je prošlo, a Srebrenica je i dalje rana koja ne zarasta, jer kako da zaraste zemlja koja u sebi čuva neodsanjane snove jedne bebe.“