Uoči obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, tetka i tetak mladog fudbalera Esmira Bajraktarevića govorili su za agenciju Anadolija o njegovom odrastanju i ljubavi prema fudbalu. Oni ističu neraskidivu vezu s rodnim krajem njegovih roditelja, koji su pobjegli od ratnih strahota. Esmir je odabrao da predstavlja Bosnu i Hercegovinu, svoju zemlju porijekla, uprkos odrastanju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Esmir Bajraktarević, fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine, odrastao je u Americi, daleko od domovine. Njegovi roditelji napustili su Srebrenicu zbog brutalnosti rata. Prilikom biranja fudbalske budućnosti, Esmir nije imao dilemu; izabrao je da igra za reprezentaciju svoje zemlje. Ova odluka donijela je radost i ponos, posebno u njegovoj rodnoj Srebrenici.
Tetka Ifa Golić prisjetila se Esmirovog djetinjstva, naglašavajući njegovu posvećenost fudbalu. “On je od malih nogu imao samo jednu misao – biti fudbaler. Čak je i kao dijete govorio da želi igrati kao Džeko,” izjavila je Ifa, opisujući Esmirovu strast prema lopti.
Tetak Safet Golić naglašava koliko je ponosna cijela porodica, ali i zajednica u Podrinju, zbog Esmirove odluke da predstavlja Bosnu i Hercegovinu. “Svi smo veoma sretni. Mi ovdje, u Podrinju, osjećamo ponos zbog svega što je postigao,” istakao je Safet.
Međutim, uspjesi mladog fudbalera dolaze s velikom emotivnom težinom. Porodica Bajraktarević je tokom rata izgubila brojne članove, a njihova imena mogu se naći među hiljadama žrtava genocida u Memorijalnom centru u Potočarima. Esmirovi daidže su, na bijelim nišanima, ostavili neizbrisiv trag u porodičnoj povijesti.
Esmirov uspjeh predstavlja simbol nade za njegov narod, kao i svojevrsni most između njegovog odrastanja u Americi i naslijeđa koje nosi iz Bosne i Hercegovine.