Uloga braće i sestara u oblikovanju sjećanja iz djetinjstva često varira od jednog do drugog, čak i kada dijele iste događaje. Različite perspektive koje svako od njih donosi u priču mogu stvoriti snažne porodične dinamike. Shvatanje ove razlike može pomoći u očuvanju tih odnosa, a psihološka istraživanja dodatno objašnjavaju ove fenomena.
Jedna od najboljih strana odrastanja uz brata ili sestru je što imate barem jednu osobu koja uistinu razumije vaše korijene. Sa njima dijelite roditelje, dom, ista pravila i ključne uspomene, što znači da oni najbolje znaju šta vas pokreće i zašto ste postali osoba kakva jeste. Međutim, u razgovoru se često pokazuje da se braća i sestre istih događaja iz djetinjstva sjećaju na potpuno različite načine. U tehničkom smislu, niko nije u krivu jer svako život doživljava iz lične perspektive, što oblikuje njihova sjećanja. Iako ta činjenica ne može spriječiti povremene porodične rasprave, razumijevanje koliko su takva razilaženja uobičajena može pomoći da ona ne naruše odnose.
U porodicama sa više djece lako se može javiti osjećaj da roditelji jedno dijete favorizuju. Mnogi roditelji tvrde da nemaju miljenike, ali favorizovanje se može pojaviti i nesvjesno. Psiholozi koriste pojam “diferencijalni roditeljski tretman” kojim opisuju emocionalni uticaj takvog ponašanja na svako dijete i njihov međusobni odnos. S obzirom na to, lako je razviti subjektivni utisak da ste vi autsajder koji se ne može mjeriti sa “savršenim” bratom ili sestrom, dok oni možda misle isto za vas.
Količina pritiska koji su roditelji vršili oko školskog uspjeha česta je tema neslaganja među braćom i sestrama. Mnogi roditelji vrše pritisak na djecu u nadi da će ih to potaknuti na rad, ali takav pristup lako može postati toksičan. Ako jedno dijete smatra da je drugo prolazilo bez ikakvih obaveza dok je ono bilo pod stalnim nadzorom, s vremenom se može razviti ogorčenost. Istraživanja pokazuju da su ljudi sa pozitivnijim sjećanjima na djetinjstvo obično fizički i mentalno zdraviji. Ipak, pozitivno iskustvo za jedno dijete može biti negativno za drugo, što dodatno komplikuje njihov odnos.
Poslovi u kući su još jedna stvar oko koje se braća i sestre često ne slažu. Djeca uglavnom ne vole obaveze, a njihova percepcija je često iskrivljena. Lako mogu povjerovati da se njihova količina zaduženja neproporcionalno razlikuje, što dovodi do nepouzdanih sjećanja o tome ko je radio više. Takođe, ponašanja roditelja tokom svađa, kao i način na koji svako dijete doživljava te situacije, uveliko utiču na njihovo emocionalno zdravlje i međusobne odnose.
Konačno, različita sjećanja o finansijskim uslovima i podršci roditelja takođe igraju značajnu ulogu u oblikovanju međusobnih percepcija između braće i sestara. Ono što se jednom djetetu činilo kao obilje, drugome je moglo izgledati nedovoljno, zavisno o željama i potrebama. Na ovaj način, braća i sestre često imaju sasvim drugačije predstave o svom odrastanju, iako su dijelili iste prostore i okolnosti.