Nakon što su izborne vlasti Bosne i Hercegovine odlučile da Miloradu Dodiku oduzmu funkciju predsjednika Republike Srpske, Dodik se potrudio da ostavi utisak kako ga to ne pogađa. Umjesto da pokazuje slabost, ovaj kontroverzni nacionalista i negator genocida otvoreno je izazvao institucije koje su ga pokušale ukloniti.
„Šta ako odbijem?“, poručio je.
Bosna i Hercegovina bi uskoro mogla saznati odgovor.
Dodik, dugogodišnji političar i jedan od najlojalnijih saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina na Balkanu, u vrhu vlasti je od 2006. godine, upravljajući složenom, multietničkom državom nastalom 1995. godine. Tada je Dejtonski mirovni sporazum okončao krvavi sukob koji je zahvatio prostor bivše Jugoslavije, potaknut politikom tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da ostvari ideju „Velike Srbije“.
Iako je Dejton donio mir, ostavio je Bosnu i Hercegovinu podijeljenu po etničkim linijama. Država je sastavljena od dva entiteta: Federacije BiH, gdje vlast dijele Bošnjaci i Hrvati, te Republike Srpske, kojom dominiraju Srbi. Iznad entiteta djeluje slaba centralna vlast, dok međunarodni „visoki predstavnik“ ima široke ovlasti da tumači i provodi mirovni sporazum te održava stabilnost.
Dodik, koji godinama otvoreno govori o odvajanju RS-a i „ujedinjenju“ sa Srbijom, u februaru je osuđen zbog nepoštivanja odluka aktuelnog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Prošle sedmice Apelacioni sud potvrdio mu je kaznu zatvora od godinu dana i zabranu obnašanja javne funkcije u trajanju od šest godina. Izbjegao je zatvor plativši novčanu kaznu, ali je Centralna izborna komisija BiH jučer odlučila da, po zakonu, automatski prestaje njegova funkcija jer je osuđen na kaznu veću od šest mjeseci.
Poslije dvadeset godina sukobljavanja sa državnim institucijama, uz podršku neliberalnih saveznika i slab otpor Evropske unije, mnogi su bili iznenađeni brzinom kojom je odluka suda sprovedena.
„Od 2006. Dodik je sustavno potkopavao državne institucije i praznio BiH iznutra“, izjavila je za CNN britanska baronesa Arminka Helić, izbjeglica iz ratnih 1990-ih. „Ne vjerujem da je, nakon svih prijetnji i galame, očekivao da će se neko usuditi dovesti u pitanje njegovu moć.“
Sada je otvoreno pitanje hoće li Dodik mirno otići ili će pružiti otpor. Za sada, čini se da je druga opcija izvjesnija — najavio je da će spriječiti održavanje novih izbora, i to „ako treba i silom“, te zatražio podršku iz Beograda, Moskve i Budimpešte.
„Predaja nije opcija“, izjavio je.
Moskva, koja se dugo oslanja na Dodika kao destabilizirajući faktor u regiji, upozorila je da bi situacija mogla „izmaći kontroli“. Ruska ambasada u Sarajevu ocijenila je potez BiH kao „historijsku grešku“ i upitala: „Da li je njen ugled ‘evropskog bureta baruta’ zaboravljen?“
Početni politički uspon
Kada je Dodik prvi put došao na vlast, zapadne diplomate su ga dočekale s optimizmom. Nakon ratnog haosa 1990-ih, činilo se da donosi stabilnost. Madeleine Albright, tadašnja američka državna sekretarka, opisala ga je kao „dah svježeg zraka“.
Međutim, vremenom je izrastao u tvrdokornog nacionalistu, negirajući genocid nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine i održavajući bliske odnose s Vladimirom Putinom.
Godinama je osporavao odredbe Dejtonskog sporazuma, otežavao rad državnim institucijama na teritoriji RS-a i prijetio otcjepljenjem. Posebno je u sukobu sa Christianom Schmidtom, kojeg opisuje kao nametnutog stranca koji krši volju srpskog naroda.
Njegovi evropski saveznici, poput mađarskog premijera Viktora Orbána, javno ga brane, tvrdeći da je proces protiv njega politički motivisan. Slično je reagovao i srbijanski ministar vanjskih poslova Marko Đurić, nazivajući Schmidtove poteze „političkim lovom na vještice“.
Prema analitičaru Adnanu Ćerimagiću, Dodikovo usmjeravanje kritika na Schmidta predstavlja „dobro osmišljenu strategiju“. I sam Ćerimagić priznaje da je teško braniti opsežna ovlaštenja visokog predstavnika, koju je bivši nosilac te funkcije Paddy Ashdown jednom opisao kao „moć zbog koje bi svaki liberal pocrvenio“.
Potraga za međunarodnim savezima
U potrazi za većom podrškom, Dodik se pokušava povezati i s krugovima oko bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, tvrdeći da, poput njega, trpi „pravnu represiju“ od neizabranih birokrata. U javnim istupima nastoji sebe predstaviti kao hrišćanskog lidera koji se bori protiv „haosa“ u zemlji s muslimanskom većinom.
„Želi se prikazati kao politički srodna duša Trumpu, koja u malom entitetu brani vladavinu prava i kršćanske vrijednosti“, kaže Helić.
Neizvjesna budućnost
Odluka CIK-a stupit će na snagu po isteku žalbenog roka, a prijevremeni izbori bi trebalo da se održe u narednih 90 dana. Ipak, ostaje pitanje ko će je sprovesti ako Dodik odbije otići ili pokuša blokirati izbore.
Jasmin Mujanović iz New Lines Instituta smatra da će se domaće i evropske vlasti naći pred „velikim testom“. Dodaje da Dodikova politička baza slabi, a u RS-u se već mjesecima osjeti „odljev elite“ i sve češće govori o „post-Dodikovoj eri“.
Opozicioni političar Nebojša Vukanović vjeruje da bi samo potpuno uklanjanje Dodika moglo zaustaviti „stalnu krizu“ u BiH i otvoriti prostor za obračun s kriminalom i korupcijom, zbog kojih je Dodik već pod sankcijama SAD-a.
Ipak, Helić upozorava da bi, ako osjeti da gubi sve poluge moći, mogao posegnuti za radikalnim potezima poput pokušaja potpunog otcjepljenja RS-a od BiH.
„Očajan čovjek može posegnuti za potezima koji bi dodatno ugrozili stabilnost zemlje“, zaključila je.