Ponedjeljak, 4 ožujka, 2024

Dijana iz Bijeljine: Godinama sam šišala Moamera Gadafija, a onda me pozvao u rezidenciju i dao šokantnu ponudu

Preporučeno

Bosanka Dijana Stevanović rođena je u Bijeljini, zavoljela je friziranje i šminkanje, a onda kao u nekom holivudskom filmu postala dio ličnog osiguranja libijskog vladara Moamera Gadafija.

”Moja mama je medicinska radnica. Nisam nikad ni pomislila da ću se baviti tim poslom. Jako sam kreativna i uvijek sam odmalena željela biti frizerka. Ja sam i profesionalna šminkerica, završila sam Akademiju u Londonu”, rekla je iza portal InfoBijeljina.

Namjera joj je bila baviti se tim poslom pa je otišla u Libiju. A onda je jednog dana u njezin studio došla na frizuru jedna djevojka koja je u tom trenutku, kao bliska suradnica, bila zaposlena u rezidenciji porodice Gadafi. Oduševila se novim stylingom i inzistirala na tome da upozna stilisticu koja stoji iza njega. I tako je sve počelo…

“Gospođa Safia Farkash Gadafi preko svojih je ljudi inzistirala na tome da se upoznamo. S obzirom na to da mi tada nije rečeno tko me zapravo zove, nego samo da se radi o VIP osobi, bila sam skeptična i obazriva i nisam htjela pristati. Nakon nekoliko inzistiranja, ali i kada mi je rečeno o kome se radi, pristala sam. Vrlo brzo našla sam se u rezidenciji gdje sam radila frizuru prvoj dami Libije. Osim mojim profesionalnim radom, gospođa Farkash bila je oduševljena i mojim odličnim poznavanjem arapskog jezika”, ispričala je Dijana, prenosi Zadovoljna.nova.rs.

Njezina majka godinama je radila kao medicinska radnica u vojnoj bazi u Iraku. U Libiju je otišla 1988. i tamo je također radila.

“Kada je kod nas počeo rat, sestra i ja smo otišle kod mame gjde smo ostale oko četiri godine, dok se kod nas nije smirila situacija. U Libiji smo pohađale školu i tako sam naučila arapski jezik”, ispričala je Dijana, koja još tečno govori i ruski te engleski jezik.

Od tada je svaki drugi dan odlazila u predsjedničku rezidenciju obitelji Gadafi.

“Ubrzo sam počela uljepšavati i njezine kćeri, ali i lidera Libije Muammara Gadafija”, ispričala je i prisjetila se prvog susreta s njim.

“Madam Farkash, kako su je svi zvali, u jednom me trenutku pitala šišam li i muškarce. Nakon što sam potvrdila, zamolila me je da se zadržim još malo kako bih još nekoga ošišala. Iskreno, očekivala sam da će to biti jedan od njihovih sedam sinova, ali sam se iznenadila kad je u prostoriju ušao vođa Libije, i to u pratnji svog ženskog osiguranja. U istom me trenutku obuzela trema. On me samo pozdravio na arapskom jeziku i sjeo u stolac. Ja sam uzela škare, ali toliko su mi se tresle ruke da nisam bila u stanju ošišati ga”, ispričala je.

Upravo se čita:  Na birou u TK je više od 60.000 nezaposlenih. Zašto se onda većina privrednih subjekata pati s pronalaskom radnika?

Kako su joj se ruke tresle i dalje od treme, počela je odugovlačiti sa šišanjem.

“U jednom me trenutku pitao imam li namjeru početi, a ja sam se i dalje tresla. Rekla sam mu da bih počela raditi, ali da bih rado malo sjela i došla prvo k sebi. Začuđeno me pogledao i osiguranju naredio da mi donesu stolac. Kad sam sjela, okrenuo se prema meni i rekao da njega nikad nitko nije pitao može li sjesti, da su uvijek svi čekali da im on to dozvoli. Tada mi je kroz osmijeh čestitao na smijelosti i hrabrosti. Na tečnom arapskom sam mu rekla da je pametnije da malo sjednem i dođem k sebi nego da mu odsiječem uho i završim u zatvoru. On se na to ponovno glasno nasmijao. Sjedili smo kratko i razgovarali”, prisjetila se.

Tada su popričali i o bivšoj Jugoslaviji jer je Gadafi bio veliki poštovatelj Josipa Broza Tita. Znao je i dosta srpskih riječi, a kasnije je imao i brojne zaposlenike iz Srbije – od kuhara pa sve do domara.

Nakon što su porazgovarali, konačno ga je uspjela ošišati.

“Odmah poslije toga postala sam službena frizerka rezidencije, a uz to su išle mnogobrojne povlastice. Svaki zaposlenik naravno prolazi i detaljne provjere, koje znaju trajati i po godinu dana. Nakon godinu dana što sam radila tamo kao frizerka, dobila sam zaduženje da nabavljam i uvozim sve higijenske i kozmetičke preparate za obitelj Gadafi, a po njihovoj želji, najviše sam surađivala s brendovima poput La Prairie, Shiseido i Dior. Svi preparati morali su proći detaljne laboratorijske kontrole i tek nakon toga su dobivali službene deklaracije i pečat rezidencije, a taj je posao nosio veliku odgovornost. Kada radite kod njih, vi osim svog osnovnog posla obavljate i druge zadatke koje vam povjere, a vaši se zadaci konstantno šire”, pojasnila je.

Upravo se čita:  Odluka Suda u Banjaluci: Imam koji je optužen da je RS nazvao genocidnom oslobođen optužbi

Zanimljivo je da su Dijani ubrzo predložili usavršavanje na prestižnoj londonskoj akademiji „London school of beauty & make-up“, što je ona i prihvatila.

„Pohađala sam odličnu i poznatu akademiju u Londonu, troškovi mog boravka i školovanja su u potpunosti bili pokriveni. To je za mene bilo jedno nevjerojatno profesionalno iskustvo i ja sam obitelji Gadafi izuzetno zahvalna na tome,“ priznaje.

A nakon povratka u Libiju dočekalo ju je iznenađenje. Saopćili su joj je da je u pripremi otvaranje beauty centra čiji će vlasnik biti upravo ona, a koji je namijenjen VIP klijenteli Libije, pripadnicima diplomatskog zbora i delegacijama koje dolaze u posjet Gadafiju i njegovoj obitelji.

„Zahvaljući mom poslu za obitelj Gadafi, posjetila sam mnoge zemlje u Aziji, Africi, Evropi. U osobnoj Gadafijevoj pratnji bila sam 11 godina, skoro na svakom njegovom poslovnom putu. Ta putovanja su znala trajati od tri, pa do 15-20 dana. Dok sam radila za njih, imala sam privilegiju upoznati brojne svjetske moćnike, od Berlusconija, Jacquesa Chiraca, Tonyja Blaira i njegove supruge te mnoge druge svjetske vođe”, ispričala je.

Onda se dogodio novi preokret – u jednom trenutku Gadafi joj je osobno rekao da kreću nove obuke za osiguranje i da bi on volio da ona postane dio tog tima.

“Došli smo s putovanja koje je trajalo nekih 12 dana, smjestili smo se u rezidenciju i ja sam dobila poziv da se javim šefu, to je bilo tokom noći, u pola jedan otprilike. Mislila sam da se nešto dogodilo. Došla sam u ured i on je meni rekao – sjedi da porazgovaramo, imat ćemo nove obuke za osiguranje, a ja bih volio Friziranje kćeri šeike Moze bint Nasser

Upravo se čita:  Novi detalji akcije "Mardelj": Tužilaštvu prijavljeni direktor i komandir zatvora u Bijeljini

Godinu dana nakon povratka iz Libije Dijana je dobila ponudu iz Katara.

„Ponudili su mi da budem menadžerica poznatog wellness lanca. Međutim, nisam imala volje ponovno kretati ispočetka pa sam odlučila sa svojom obitelji ostati ovdje i pokušati pokrenuti posao. U tome sam i uspjela. Smatram da uvijek možemo ponovno dignuti sidro i ja zaista i dalje imam uvjete, tj. ponude, ali svim srcem želim biti ovdje sa svojom porodicim i svojim narodom. Kod kuće je najljepše”, istaknula je.

Ona i danas sugrađanke uljepšava u svom salonu, a u međuvremenu je osnovala privatnu kompaniju u Libiji.

Poseban začin u ovoj interesantnoj priči je i to što je Dijana dvije godine nakon što se vratila iz Libije dobila poziv od emira Katara, šeika Hamada i njegove supruge Moze bint Nasser da napravi frizuru njihovoj kćeri za svadbu.

„Pripreme u kojima sam i sama sudjelovala trajale su sedam dana. Oni ne dozvoljavaju da se sve to fotografira, ali sam ih zamolila da bar fotografiram dio ambijenta. I u Maleziji sam radila jednu svadbu, također preko preporuke prijatelja, to mi je bio prvi dodir s azijskim svadbenim običajima. Bila sam tada u Kuala Lumpuru sedam dana“, ispričala je Dijana.

U Libiji je provela 18 godina i za to vrijeme doživjela i neke kritične situacije, gdje je i ona morala osobno reagirati.

Budući da su njene poslovne obaveze rasle i postajale vrlo zahtjevne, u rezidenciju su dolazili i drugi frizeri, čak i iz Srbije, ali za sve bitne događaje ona je bila zadužena.

Onda je krenuo rat i Dijana se jedva uspjela evakuirati s porodicom.

„Na ulazu u avion pomogao mi je jedan od mojih kolega iz rezidencije. Budući da je bilo strogo naređeno da iz zemlje mogu izaći samo moja majka, dijete i suprug, on je okrenuo glavu kako bih u zadnjoj minuti i ja ušla u avion. Bio je to 27. februara 2011. godine. Sletjeli smo na aerodrom u Sarajevo i vratili se u Bijeljinu bez ičega, ali živi i zdravi.“

Zanima li vas ovo?

Komentariši

Izdvajamo

Izdvajamo

Nakon teškog poraza od Želje: Hoće li Rožman ostati trener Sarajeva

Trener fudbalera Sarajeva Simon Rožman govorio je o svom statusu na klupi tima nakon poraza u gradskom derbiju od...

Još vijesti za vas