“Osobi koju najviše volim nisam mogao pokloniti cipele, jer ona ne hoda. Ni knjigu, jer ne vidi, pa sam došao na ideju da supruzi Emki poklonim album. Moja žena je slijepa i u kolicima je. Kad bih mogao vrijeme vratiti i kad bih znao da će oslijepiti i biti u kolicima, opet bih je oženio.”, rekao je Eldin Huseinbegović prije skoro tri godine. Jučer, on je ispratio svoju ljubav na vječni počinak.
Na sarajevskom mezarju Faletići Eldin, njegovi prijatelji i poznanici zajedno su se opristili od njegove inspiracije čiji je život posljednjih godina obilježila teška bolest. Eldin je ne samo ostao uz svoju ljubav već je svoje osjećaje pretočio u divne pjesme koje su nas podsjećale da prave srodne duše zaista postoje.
Iako obavijeni gorkim životnim prilikama, Eldin i Emka su bili simbol bespogovorne, čiste i one ljubavi kakvu bi svi željeli da doživimo – u zlu imati pored sebe osobu koja će naše dane učiniti ljepšima kao što je Eldin Emkine posljednje godine obavio muzikom stvaranom samo za nju.
Veličina emocija koju je Eldin sapleo u svoje riječi i note teško da je mjerljiva našim, zemaljskim osjetom. Ipak, ostavlja u nama i pitanje koje se nameće samo od sebe – da li se ova dva bića, od danas zauvijek razdvojena, nalaze u zvuku pjesama? Da li je ljubav danas umrla?
Mi vjerujemo da nije – ovjekovječena je za sva vremena u Eldinovom osmijehu dok je pjevao samo njoj. I ne zaboravite njegove riječi – “Volio bih da ljudi koji slušaju muziku to rade srcem, a manje ušima.
Samo tako će shvatiti ono što sam želio reći”.
(Source)