Halid Bešlić, poznat kao jedan od najvoljenijih muzičara na prostoru bivše Jugoslavije, tokom svog života često je naglašavao važnost ljudske dobrote ispred muzičkog talenta. Njegove kolege, prijatelji i porodica dijele sjećanja na njegov vedar duh i toplinu kojom je zračio, što i dalje inspirira mnoge.
Godina dana nakon njegove smrti, uspomena na Halida i dalje se njeguje među onima koji su ga poznavali, ali i među brojnim obožavaocima njegovih pjesama. Njegova dobrota, optimizam i odnos prema životu često se navode kao osobine koje su ga izdvajale među drugima.
Halid je jednom prilikom izjavio: “Ja sam, inače, čovek koji je zadovoljan svojim životom i imam običaj sam sa sobom da pričam i kažem: ‘Pa, naživeo sam se, lepo mi je bilo, šta.’” Ove riječi odražavaju njegovu sposobnost da se suoči s teškoćama bez straha, čak i u najtežim trenucima.
U vezi sa smrtnošću, Halid je rekao: “Sutra da umrem ne bojim se, ne razmišljam o tome i nisam u toj fazi. Pa šta Bog da biće, ne može drugačije. Svi smo mi negde zapisani.” Ove misli svjedoče o njegovom mirnom pristupu životu i smrti, koji je nadahnuo mnoge njegove obožavaoce.
Nakon Halidove smrti, posebno bolno izgubila je njegova supruga Sejda, s kojom je proveo decenije u braku. Nažalost, osam mjeseci kasnije, njoj se također pridružila Halidova sudbina, ostavljajući za sobom duboku prazninu.
Halid Bešlić će ostati upamćen ne samo po svojim bezvremenskim pjesmama, već i po velikim ljudskim kvalitetama koje je posjedovao, a koje su oblikovale njegovu trajnu ostavštinu. Njegov primjer dobročinstva i vedrine nastavit će živjeti među ljudima koji su ga voljeli i cijenili.