Pojavili su se ozbiljne indicije da bi Iran mogao namjerno ciljati infrastrukturu za opskrbu vodom u zemljama Zaljeva, potez koji bi dramatično proširio razmjere sukoba i ugrozio živote stotina miliona ljudi.
Nakon niza napada dronovima, balističkim projektilima i blokade Hormuza, analitičari upozoravaju da bi sljedeća faza iranske strategije mogla uključivati ciljanje postrojenja za desalinizaciju vode, ključnih za opskrbu pitkom vodom u jako sušnim državama.
Regija Perzijskog zaljeva gotovo u potpunosti ovisi o desalinizaciji: oko 90 posto pitke vode u Kuvajtu, 86 posto u Omanu i 70 posto u Saudijskoj Arabiji dolazi iz takvih postrojenja.
Stručnjaci upozoravaju da bi napadi na ovu infrastrukturu mogli biti još razorniji od udara na naftnu industriju.
Prekid opskrbe vodom mogao bi dovesti do teških humanitarnih kriza, masovnih evakuacija, zdravstvenih problema, širenja bolesti i kolapsa društvenog sistema.
Iako dosad napadi nisu sistematski ciljali desalinizacijske pogone, neki incidenti već su pogodili takve instalacije, uključujući Bahrein, pri čemu obje strane u sukobu optužuju jedna drugu za odgovornost.
Strah od širenja sukoba s naftne infrastrukture na vodnu infrastrukturu dodatno raste, jer rat prelazi granice klasičnih vojnih ciljeva i postaje prijetnja za civilne potrebe i svakodnevni život milijuna ljudi.
Posljedice eventualnog ciljanog napada na desalinizacijska postrojenja mogle bi biti dramatične: milioni ljudi mogli bi ostati bez pitke vode.
Napadi na vodnu infrastrukturu ne bi samo izazvali neposrednu krizu opskrbe, već bi dugoročno mogli destabilizirati cijelu regiju, uzrokujući političke i društvene potrese koji sežu daleko izvan Bliskog istoka.
Stručnjaci upozoravaju da bi svaki napad na desalinizacijske pogone mogao biti signal nove razine eskalacije u sukobu Irana sa zapadnim saveznicima i regionalnim državama.
U ovom kontekstu, voda postaje ne samo resurs, već i ključni strateški element u jednom od najnestabilnijih dijelova svijeta.