Iran trenutno raspolaže velikim zalihama uranijuma, procijenjenim na oko 11 tona različitih nivoa obogaćenja, što bi, uz dodatnu obradu, moglo biti dovoljno za proizvodnju više nuklearnih bombi, a prema nekim procjenama i do stotinu bojevih glava. Ovi podaci dodatno pojačavaju pritisak na pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i izazivaju sve veću globalnu zabrinutost, navode izraelski mediji.
U središtu pregovora nalazi se pitanje obogaćivanja uranijuma, složenog tehnološkog procesa koji predstavlja tanku granicu između civilne upotrebe i vojne prijetnje. Dok Vašington razmatra čak i mogućnost preuzimanja iranskih zaliha, Teheran negira bilo kakav dogovor, što dodatno produbljuje nepovjerenje između dvije strane.
Suština problema leži u samoj prirodi uranijuma. U prirodnom obliku sadrži manje od jedan posto izotopa uranijum-235, jedinog koji može pokrenuti lančanu nuklearnu reakciju. Za upotrebu u nuklearnim elektranama potrebno je povećanje udjela na nekoliko procenata, dok nuklearno oružje zahtijeva ekstremno visoke nivoe obogaćenja, najčešće iznad 90 posto.
Proces obogaćivanja predstavlja najveći tehnološki izazov. Razlike između izotopa su minimalne, zbog čega su potrebne hiljade centrifuga, velika količina energije i razvijena industrijska infrastruktura. Iran je tokom više od četiri decenije razvio takav sistem, sa ključnim postrojenjima u Natanzu i Fordu, od kojih je jedno duboko pod zemljom i teško dostupno.
Prema dostupnim podacima, Iran je već proizveo stotine kilograma uranijuma obogaćenog do oko 60 posto, nivoa koji se smatra opasno bliskim onom potrebnom za izradu nuklearnog oružja. Stručnjaci upozoravaju da bi prelazak s tog nivoa na oružani kvalitet mogao trajati sedmicama, a ne godinama.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je obogaćivanje proces dvostruke namjene. Ista tehnologija koja se koristi za proizvodnju energije u nuklearnim elektranama može biti iskorištena i za izradu oružja. Zbog toga je ovaj sektor pod stalnim nadzorom međunarodne zajednice, ali i u središtu političkih sukoba.
Situaciju dodatno komplikuju geopolitičke tenzije i nedavni vojni udari koji su, prema izvještajima, oštetili neka iranska postrojenja, ali nisu uništili ključne podzemne kapacitete. To znači da Iran i dalje zadržava značajan potencijal za nastavak svog nuklearnog programa.
U širem kontekstu, svijet se suočava s jednom od najsloženijih energetskih i sigurnosnih dilema. Uranijum je istovremeno izvor velike energije i potencijalnog razaranja. Zbog toga pitanje njegovog obogaćivanja ostaje jedno od najosjetljivijih u savremenoj međunarodnoj politici.
Kako pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana traju, a zalihe rastu, jasno je da vrijeme ne ide u korist stabilnosti. Granica između civilne energije i nuklearnog oružja nikada nije bila tanja, a svaka nova odluka može imati posljedice daleko izvan granica Bliskog istoka, prenosi Forbes.