Srijeda, 17 srpnja, 2024

Kako je praznik rada postao neradni dan: Evo od kada i zašto se širom svijeta uopšte slavi 1. maj

Preporučeno

Svoj puni sjaj Praznik rada na ovim prostorima doživljava tek sa dolaskom komunističkih vlasti kada on postaje jedan od centralnih državnih praznika.

Međunarodni praznik rada ili 1. maj slavi se u znak sjećanja na stotine hiljada američkih radnika, koji su na ovaj dan 1886. izašli na ulice Čikaga i tražili osmočasovno radno vrijeme.

Poslije tri dana protesta, 3. maja došlo je do obračuna sa policijom kada su poginula četiri sindikalca. Ljuti zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom, pozvala je radnike da se i sami naoružaju i nastave proteste.

Sljedećeg dana, osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent-provokator) bacila je bombu koja je ubila 7 i ranila veliki broj policajaca. Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, uključujući Parsonsa i Spajsa, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt.

Upravo se čita:  Gazde odlučuju hoće li radnici raditi po najvećim vrućinama

Dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, oko 250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Čikaga kako bi odali poštu i izrazili svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.

Na Prvom kongresu 2. Internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno je da 1. maj postane zajednički praznik svih radnika svijeta. Za radnike i sindikaliste širom planete, on predstavlja dan solidarnosti i borbe za bolje uslove rada koja se i danas vodi.

Obilježavanje 1. maja protesnim skupovima i traženjem prava za radnike u Srbiji je počelo nedugo pošto je ovaj dan proglašen Praznikom radnika. Već 1893. godine sindikalci su počeli svoja okupljanja na ovaj dan o čemu svjedoče i neke sačuvane fotografije iz ovog perioda.

Upravo se čita:  Haos u Sarajevu: Preko 1400 ljudi tražilo Hitnu pomoć u posljednja tri dana, glavni uzrok ipak nisu vrućine

Ipak, svoj puni sjaj Praznik rada na ovim prostorima doživljava tek sa dolaskom komunističkih vlasti kada on postaje jedan od centralnih državnih praznika.

Održavane su velike vojne parade, prvo na Terazijama, a zatim na platou ispred nekadašnje Savezne skupštine i današnjem Bulevaru kralja Aleksandra. Sve je proticalo u znaku petokrake, srpa i čekića, trobojke druga Tita i njegovih drugova.

U tom periodu Praznik rada, ironično, postaje neradni dan. Ustaljuju se uranci uz logorske vatre (koji su u nekim krajevima ranije održavani 6. maja, na Đurđevdan), organizuju se odlasci u prirodu, a 1. maj počinje da podrazumihjeva velike proslave uz piće i mnogo roštilja.

Upravo se čita:  Više vozila EUFOR-a parkirano u centru Bijeljine

Oni malo stariji će vam danas reći da je to bio najsrećniji porodični praznik i da su mu se iskreno radovali. Obnavljala se garderoba, kupovali su se pokloni, odlazilo na predstave i priredbe.

Zašto Amerikanci ne slave 1. maj?

Ironično, ali zemlja u kojoj je 1. maj simbolično “rođen” danas ne slavi ovaj praznik. Nakon Oktobarske revolucije 1. maj je postao državni praznik SSSR, a potom i svih komunističkih država.

Zbog ovih konotacija, neprimjerenih za kapitalističku državu, za vrijeme talasa “straha od crvene aždaje”, radnički pokreti SAD odrekli su se 1. maja. Kao Praznik rada u ovoj državi danas se praznuje prvi ponedjeljak u septembru, piše Istorijskizabavnik.rs.

Pročitajte više

Izdvajamo

Izdvajamo

Stan u Goraždu izgorio zbog upaljenje klime: “Šteta je ogromna”

Požar koji je u popodnevnim satima izbio u stanu u ulici Prve slavne višegradske brigade u Goraždu, uspješno je...

Još vijesti za vas