Donje Vukovije nadomak Kalesije u proteklom periodu postale su bogatije za tri doktorice medicine. Alisa Dedić, Lejla Majdančić i Nerma Rabotić stekle su diplome Medicinskog fakulteta u razmaku od samo deset dana čime su postale ponos svog rodnog mjesta.
Za Tuzlanski.ba, ove mlade doktorice, govorile su o tome šta ih je motivisalo da odaberu ovaj poziv te kakav je osjećaj stići do željenog cilja.
“Ostvarila sam svoj san, još uvijek se nisu slegli dojmovi jer iza mene je dug i težak put. Ponosna sam što sam istrajala u svom cilju, zahvalna Bogu i mojim roditeljima koji su bili moja najveća podrška od samog početka mog školovanja”, kaže Alisa Dedić kojoj je motivacija da odabere ovaj poziv bio brat koji je kao dijete obolio od astme zbog čega je često bio hospitaliziran.
“Od tada sam željela da budem kao ljekari koji su njega liječili i pomogli mu da ozdravi. Kao mala djevojčica sam željela da jednog dana pomognem svom bratu i da liječim ljude, brat mi je bio prva motivacija. Sa pet godina se rodilo interesovanje i ljubav prema medicini koja je kroz školovanje sve više rasla i jednostavno, nisam se nikad mogla zamisliti da radim bilo šta drugo. Sretna sam sto je kroz moje školovanje ljubav prema medicini bila vodilja i iako je bilo jako teških momenata, nisam odustala, jer želja da pomažem i liječim ljude je bila jača od bilo čega”, ističe Alisa.
I Lejli Majdančić, kao i Nermi Rabotić se želja za ovim pozivom probudila još u djetinjstvu, a sreću što su ostvarile svoj cilj, teško riječima mogu opisati.
“Titula doktorice je veoma vrijedna stvar u mom životu. Kada sam bila djevojčica, maštala sam o tome i uz predan rad, trud i podršku, to sam i postigla. Potrebno je puno vremena i odricanja, ali je vrijedilo. Osjećaj kada shvatite da ste postali ono što ste željeli se ne može opisati”, kaže Majdančić dodavši da bi svoju karijeru voljela postepeno graditi u Bosni i Hercegovini.
”Titula doktorice je želja iz djetinjstva, a sada mogu reći da je produkt višegodišnjeg truda, posvećenosti i ljubavi prema medicini, i istovremeno velika odgovornost. Karijeru bih voljela graditi u našoj domovini, nadam se da će biti takve prilike i okolnosti”, za Tuzlanski.ba ističe Nerma Rabotić.
Svjesne su naše sagovornice da je čak i ljekarima u Bosni i Hercegovini danas teško naći posao, ali dati će svoj maksimum da karijeru grade u svojoj domovini.
”Mislim da niko od nas ne bi želio da ide iz svoje domovine, svog rodnog kraja, želimo da imamo uslove za rad i napredovanje. Tokom školovanja imala sam priliku da idem na studentske razmjene i obavljam praksu u Austriji, Njemačkoj i Americi, te sam se upoznala i sa njihovim zdravstvenim sistemima i mogućnostima koje nude. U BiH je prilično teško dobiti specijalizaciju koju želimo, i mnoge kolege dugo čekaju na istu, na kraju budemo “primorani” da se prikljucimo političkim strankama, što mene lično ne zanima. Ja želim da budem dobar doktor za svoje pacijente, koji će bez ikakvog pritiska napredovati i razvijati svoje znanje, politiku prepuštam političarima. Nadam se da ću uskoro pronaći posao u BiH, u svakom slučaju uvijek postoji opcija da karijeru gradim negdje drugo.”, objašnjava Dedić.
Ove tri mlade djevojke su blistav primjer i motivacija za sve druge studente koji se nerijetko nađu pred teškim životnim izazovima i požele odustati.
“Moja poruka mladim ljudima jeste da nikada ne odustaju od svojih snova. Svaki dan je nova šansa i sve se može postići ako to iskreno i želite. Što je nešto teže postići, ljepši je osjećaj kada to uspijete”, kaže Lejla. “Svako treba motivaciju da pronađe u sebi, postavi ciljeve i vodi se svojim željama. Svaki dan je prilika da iskoristimo svoje potencijale”, dodaje Nerma.
Sve tri su završile Medicinski fakultet u Tuzli, a posao bi voljele pronaći u svojoj domovini.