Niko se ne bogati tako brzo i ne kuka tako glasno kao poslodavci u BiH i u cijelom eks-Yu regionu, kaže Selvedin Šatorović, iskusni sindikalac.
Šatorović, koji je dugogodišnji lider Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da je horska kuknjava, kad god se pomene povećanje minimalca, sastavni dio tog narativa.
– Sjetite se samo kako su kukali u Crnoj Gori, kad je najavljeno povećanje minimalne plate na 450 eura; govorili su da je to kraj privrede, da će sve propasti. I šta se desilo? Ništa. Minimalac je povećan, a nijedno radno mjesto nije izgubljeno – podsjeća Šatorović.
Čak i u regionalnim okvirima, BiH je, dodaje ovaj sindikalac, posebno naklonjena poslodavcima i uvijek spremna da im izađe u susret, subvencijama i olakšicama.
– Čim se spomene povećanje minimalca svi se zadaju u brigu kako će to poslodavci preživjeti. A niko se ne pita kako radnik preživljava sa 300 evra mjesečno – kaže Šatorović.
Dodaje da je krajnje vrijeme da se vlasti u oba entiteta “uzmu u pamet” i konačno stanu na stranu svojih građana, a ne na stranu kapitala, kao do sada.
– Ako ne bude tako, egzodus će se nastaviti. Mi smo mala zemlja, nismo mi Indija, Kina ili Turska pa da sebi možemo dozvoliti ovoliko iseljavanje – kaže Šatorović.
Navodi da će od Nove godine u Federaciji BiH na snagu stupiti Zakon o minimalnoj plati od 1.000 KM, u paketu sa Zakonom o doprinosima i Zakonom o porezu na dobit.
– Kad se to desi, i ako se u Republici Srpskoj stvarno prihvati prijedlog da minimalna plata bude 1.050 KM, imaćemo najveći minimalac u regionu, ako ne računamo Sloveniju. To bi već mogao biti dobar razlog da radnici razmisle da li da odu, ili da ostanu u svojoj zemlji – kaže Šatorović.
Što se poslodavaca tiče, Šatorović ima samo jedan savjet za njih: ko ne zna posao, nek se povuče.
– Ko ne može svom radniku obezbijediti platu od 1.000 maraka neka zatvori firmu i zaposli se kod nekog sposobnijeg, ko to može – poručuje Selvedin Šatorović.