Ljiljana Stikić sa svojom prijateljicom Aidom Bektaš i njenom porodicom ove godine posti mjesec ramazan. Sestre, kako kažu jedna za drugu, poznaju se svega četiri mjeseca, a imaju osjećaj kao da se poznaju cijeli život. Ovo je njihova priča.
Vi se poznajte kratko, ali kažete da ste kao sestre?
Ljiljana: Tako je. Mi se ne poznajemo godinam, ali mi je Aida kao sestra. Prijateljstvo se tako snažno izgradilo za ova četiri mjeseca kao da sam sestru dobila.
Aida: Kao da su se duše već poznavale.
Šta vas je spojilo?
Ljiljana: Zapravo nas je spojio jedan projekat. Mi u Minhenu spajamo naše ljude, imamo druženja i treninge. Ovdje u Njemačkoj čovjek bude prilično usamljen i htjeli smo da smanjimo tu usamljenost, da se družimo i to nas je spojilo.
Kažu da u tuđini ljudi ne razmišljaju o razlikama?
Aida: Jeste, to jeste tako. Svi smo kao jedno.
Vi ste na društvenim mrežama objavili da pod zajednički imenilac stavite sva tri posta – muslimanski, katolički i pravoslavi. Kakve su reakcije?
Ljiljana: Reakcije su jako pozitivne, mada ima i negativnih komentara. Bilo je potpuno spontano, gledala sam Aidu i Emira kako se pripramuju za ramazanski post, kako su uzbuđeni i kako im je sve to važno, i to je potaklo moje odluke iz poštovanja i prijateljstva da započnem put s njima. Širimo ljubav i to su ljudi preuzeli.
Kakvo je iskustvo sa ramazanskim postom?
Ljiljana: Neobično, moram priznati. Pogotovo sa vodom jer se bavim sportom. Ali taj momenat kada smo na iftaru, kada smo zajedno – dođe mi kao nagrada za trud koji ulažem. Tijelo se na sve navikne, tako da više nije problem.
Šta Aida znaš o vaskršnjem postu, koliko ste naučile jedna od druge?
Aida: Baš sam sa Ljiljanom govorila o vaskršnjem postu i vidjela sam koliko nije različito. Svaki post se fokusira na duhovnu stranu, da izbjegnemo loše misli i da radimo dobra dijela. Da se povežemo sa Bogom. Znam da se ne jedu namirnice životinjskog porijekla i da se posti 48 dana. I da se prvi dan posti na vodi.