Mladić je uhapšen gotovo 16 godina nakon što je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju protiv njega podigao prvu optužnicu. Njegovo dugogodišnje skrivanje otvorilo je brojna pitanja o pomoći koju su mu pružali pojedinci iz srbijanskih državnih i sigurnosnih struktura, omogućavajući mu da godinama izbjegava hapšenje.
Akciju hapšenja u Lazarevu zajednički su izveli pripadnici Bezbjednosno-informativne agencije Srbije i Službe za otkrivanje ratnih zločina.
Tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić saopćio je javnosti da je najtraženiji haški bjegunac uhapšen.
„U ime Republike Srbije obavještavam vas da je danas u jutarnjim satima uhapšen Ratko Mladić. Uhapšen je u koordinisanoj akciji koju su izvele Bezbjednosno-informativna agencija i Služba za otkrivanje ratnih zločina“, rekao je Tadić.
Mladić je pronađen u kući svog rođaka Branislava Mladića. Koristio je dokumente na ime Milorada Komadića, ali prilikom hapšenja nije bio ozbiljnije prerušen niti je pružao otpor.
Otkrilo ga porodično okupljanje
Nekadašnji čelnik Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca Vladimir Vukčević kasnije je govorio o detaljima akcije i načinu na koji su istražitelji došli do Mladićevog skrovišta.
Posebnu pažnju privuklo je porodično okupljanje povodom Đurđevdana. Istražitelji su primijetili da se članovi Mladićeve porodice često fotografišu, zbog čega su posumnjali da se u kući nalazi kurir koji bi fotografije mogao odnijeti bjeguncu. U tom trenutku vjerovalo se da se Mladić skriva u Bosni i Hercegovini.
Kako osoba koju su očekivali nije izlazila iz kuće, donesena je odluka da policija uđe u objekt. Umjesto kurira, unutra su pronašli samog Mladića.
Vukčević je naveo da se Mladić pokušao skloniti iza vrata, zbog čega ga policajci u prvi mah nisu prepoznali. Njegov identitet potvrđen je nakon što su na stolu pronađeni dokumenti s njegovim pravim imenom, a Mladić je priznao da pripadaju njemu.
Godine skrivanja i presuda
Iako je godinama predstavljan kao nedostupan bjegunac, kasnije objavljeni snimci pokazali su da se tokom dijela tog perioda slobodno kretao, prisustvovao porodičnim okupljanjima i boravio među većim brojem ljudi.
Nakon hapšenja omogućeno mu je da prije izručenja posjeti grob svoje kćerke Ane, koja je 1994. godine izvršila samoubistvo. Srbijanske vlasti izručile su ga Haškom tribunalu 31. maja 2011. godine, svega pet dana nakon hapšenja.
Suđenje je počelo u maju 2012. godine, dok je prvostepena presuda izrečena 22. novembra 2017. godine.
Mladić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progone, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje stanovništva Sarajeva, protivpravne napade na civile i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Osuđen je na doživotnu kaznu zatvora, a Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove 8. juna 2021. godine odbacilo je njegovu žalbu i pravosnažno potvrdilo presudu.
Ratko Mladić posljednje godine života proveo je u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, nakon što je pred međunarodnim sudom proglašen odgovornim za neke od najtežih zločina počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.