Međutim, kada se brojke stave u širi kontekst, postaje jasno da bi za ostvarenje takvog cilja bila potrebna ozbiljna promjena tempa rasta plata, ali i produktivnosti domaće privrede.
Početkom 2025. godine najniža plata u FBiH povećana je sa 619 na 1.000 KM, odnosno za 61,6 posto. Godinu kasnije uslijedilo je znatno skromnije povećanje. Minimalna plata za 2026. godinu utvrđena je na 1.027 KM, što predstavlja rast od 2,7 posto.
Dostizanje 1.500 KM sa sadašnjih 1.027 KM značilo bi dodatno povećanje od oko 46 posto.
Slična računica odnosi se i na prosječnu platu. Prosječna neto plata u FBiH u junu 2026. godine iznosila je 1.714 KM, dok je godinu ranije bila 1.577 KM. Nominalno je tako povećana za 8,7 posto, dok je realni rast, kada se uzme u obzir rast cijena, iznosio 4,6 posto.
Da bi prosječna plata sa 1.714 KM došla do 2.500 KM, potreban je rast od gotovo 46 posto.
Ako bi se taj cilj odnosio na kraj četverogodišnjeg mandata, to bi značilo prosječan nominalni rast plata od približno 10 posto godišnje. Matematički je takav scenario moguć, ali mnogo važnije pitanje jeste može li ga privreda dugoročno podnijeti.
Plate rastu brže od produktivnosti
Rast plata sam po sebi nije problem. Naprotiv, niske zarade godinama su jedan od razloga odlaska radne snage iz BiH.
Problem nastaje kada plate dugoročno rastu znatno brže od produktivnosti, odnosno od vrijednosti koju jedan zaposleni stvara.
Evropska komisija upozorila je da su realne plate u BiH tokom prvih sedam mjeseci 2025. godine rasle oko 10 posto, dok je produktivnost rasla svega između dva i 2,5 posto godišnje. Takav jaz može povećavati inflatorne pritiske i smanjivati konkurentnost domaće privrede.
Sličan problem registrovala je i Svjetska banka. Prema njenim podacima za prvo polugodište 2025. godine, realni jedinični troškovi rada u BiH porasli su za 10,4 posto, što je bio najveći rast u regiji, dok je produktivnost rada povećana za svega 1,6 posto.
Pojednostavljeno, kompanije su za radnike izdvajale znatno više novca, dok vrijednost proizvedena po zaposlenom nije rasla približno istim tempom.
Takva situacija može određeno vrijeme funkcionisati, ali dugoročno razlika mora biti nadoknađena većom produktivnošću, višim cijenama proizvoda i usluga, manjim profitom kompanija ili smanjenjem drugih troškova.
Minimalac od 1.500 KM promijenio bi odnos plata u brojnim djelatnostima
Koliki bi skok na 1.500 KM bio pokazuje i poređenje sa prosječnim platama po djelatnostima.
U junu 2026. godine prosječna neto plata u ugostiteljstvu i hotelijerstvu iznosila je 1.139 KM. U građevinarstvu je bila 1.331 KM, trgovini 1.368 KM, a u prerađivačkoj industriji 1.400 KM.
To znači da bi minimalna plata od 1.500 KM, kada bi se primijenila na današnju strukturu zarada, bila viša od trenutne prosječne plate u pojedinim djelatnostima koje zapošljavaju veliki broj ljudi.
Naravno, riječ je o cilju za nekoliko godina, pa je realno očekivati da će do tada rasti i prosječne plate. Ipak, podaci pokazuju koliko bi snažan pritisak takvo povećanje predstavljalo za djelatnosti u kojima su marže niže, a troškovi rada čine veliki dio ukupnih troškova.
Međunarodni monetarni fond upozoravao je nakon povećanja minimalne plate na 1.000 KM da su najveći rizici upravo kod malih kompanija i djelatnosti sa nižim zaradama. Nagli rast troškova rada može utjecati na konkurentnost, povećati sivu ekonomiju ili dovesti do smanjivanja drugih primanja zaposlenih.
Nije bilo masovnih otkaza, ali nije došlo ni do velikog rasta zaposlenosti
Jedan od glavnih argumenata protiv povećanja minimalne plate na 1.000 KM bio je da bi moglo doći do masovnih otpuštanja.
Dosadašnji zbirni podaci ne potvrđuju takav scenario.
Prema podacima Porezne uprave FBiH, 30. juna 2025. godine bilo je 547.055 zaposlenih, dok ih je godinu kasnije bilo 548.609. To je povećanje od oko 1.550 zaposlenih, odnosno približno 0,3 posto.
Istovremeno je broj aktivnih poslovnih subjekata povećan sa 134.030 na 137.155.
Dakle, nakon povećanja minimalne plate nije došlo do dramatičnog pada zaposlenosti, ali se teško može govoriti i o snažnom rastu broja radnih mjesta.
Pri tome treba imati na umu da iz ovih podataka nije moguće zaključiti da je upravo povećanje minimalne plate uzrokovalo sva kretanja na tržištu rada. Na broj zaposlenih utiču i nedostatak radne snage, odlazak stanovništva, kretanje pojedinih sektora, poslovni ciklusi i brojni drugi faktori.
Nakon povećanja minimalca država morala pomoći poslodavcima
Važan dio priče jeste i način na koji je provedeno povećanje minimalne plate početkom 2025. godine.
Nakon skoka sa 619 na 1.000 KM, Vlada FBiH izdvojila je 100 miliona KM za finansijsku pomoć dijelu privatnih poslodavaca, s ciljem refundiranja dijela doprinosa i očuvanja radnih mjesta.
Od 1. jula 2025. dodatno je smanjena stopa doprinosa na teret poslodavca za 5,5 procentnih poena. Ukupna stopa doprinosa tako je smanjena sa 41,5 na 36 posto.
To pokazuje da se kod velikih povećanja minimalne plate ne može posmatrati samo iznos koji radnik dobije na račun. Jednako važno je koliko ukupno košta njegovo zaposlenje.
Bez dodatnog smanjenja poreza i doprinosa, rasta produktivnosti ili drugih oblika rasterećenja, novo veliko povećanje minimalca moglo bi predstavljati znatno veći teret za privredu.
Prosječnu platu od 2.500 KM Vlada ne može jednostavno propisati
Postoji i ključna razlika između cilja od 1.500 KM za najnižu i 2.500 KM za prosječnu platu.
Minimalnu platu Vlada može utvrditi odlukom.
Prosječnu platu ne može.
Prosjek je rezultat zarada stotina hiljada zaposlenih u privatnom i javnom sektoru. Vlada na njega može utjecati kroz minimalnu platu, poreznu politiku, javne plate, investicije i mjere koje podstiču ekonomski rast, ali ga ne može administrativno odrediti.
Zbog toga je cilj prosječne plate od 2.500 KM prije svega projekcija ekonomskog razvoja.
Za njegovo ostvarenje neće biti dovoljne samo odluke o povećanju plata. Bit će potreban snažniji rast investicija, produktivnosti, izvoza i kompanija koje stvaraju veću dodanu vrijednost.
Na kraju, ključno pitanje nije mogu li plate biti povećane političkom odlukom. Ključno je može li privreda proizvesti dovoljno vrijednosti da takve plate dugoročno budu održive.