O početku nastave, mjerama kojima bi se suzbilo širenje pandemije i odgovornosti javnih ustanova govori Dajana Čolić, ministrica zdravstva Tuzlanskog kantona
Kalendarski, školska godina je sve bliže. Ima li izgleda da počne nastava i postoji li neki plan kako bi to sve izgledalo?
– S obzirom na to da nam i u ovom trenutku sve funkcioniše kao u najnormalnija vremena, apsolutno sve radi – rade nargila-barovi, ostali ugostiteljski objekti – mislim da je van svake pameti ne pokrenuti nastavu i pustiti da sve ponovo ide online. Moramo ovdje voditi računa o socijalnom aspektu razvoja djece i svim ostalim pozitivnim aspektima koje školstvo nudi djeci u razvoju.
Vodili smo razgovore s ministricom obrazovanja, neformalne, i oni imaju ideju da krene nastava. Naravno, ukoliko epidemiološka situacija bude barem ovakva, a ne gora. Postoje ideje da se nastava skrati na pola sata, da se organizuje u tri ili četiri smjene, da se prepolove odjeljenja i da se tako pokušamo pridržavati potrebnih mjera. Treba sve to dobro osmisliti i pronaći optimalnu metodu.
Ima li ikakvih naznaka da dolazi do smanjenja broja oboljelih?
– U proteklih dvadeset dana smo kao na rolerkosteru. Imamo nekoliko dana 20 do 30 pozitivnih slučajeva, pa onda nagli skok sa 70 pozitivnih. Situacija nije uopšte mirna, a pošto nam dolazi jesenji period, očekujemo i tendenciju pogoršanja. Sad pokušavamo novim mjerama i izdefinisanim naredbama barem dijelom stati ukraj širenju virusa u granicama naših mogućnosti.
Kad govorite o mjerama, hoće li biti strožijih mjera ili konkretnijih sankcija?
– Federalni Krizni stožer jeste prebacio vlasti na kantone, ali stiče se dojam da takva vrsta decentralizacija, samo kada govorimo o mjerama, možda i nije najbolja opcija, i upravo zato i čekamo reakcije s federalnog nivoa. Mi jesmo, s obzirom na Zakon o zaštiti građana od širenja zaraznih bolesti, donijeli set mjera koji se odnosi na zdravstvene ustanove, jer je to jedino područje u kojem imamo nedvojben autoritet da djelujemo. Od ponedjeljka je stupio na snagu set mjera organizacije rada zdravstvenih ustanova, jer imali smo veliki broj primjedbi hroničnih pacijenata koji zbog ovakvog stanja nisu imali mogućnost normalnog liječenja. Ovo je ujedno i priprema za pandemiju, koju ne očekujemo da prođe ni u naredne dvije godine. S druge strane, ljekari i epidemiolozi su nam skrenuli pažnju na to da se najveći broj ljudi zarazi ili na radnom mjestu, u sredstvima javnog prevoza ili u ugostiteljskim objektima te smo pojačali inspekcijske i policijske kontrole. Oni će redovno obilaziti ova mjesta i ukoliko primijete ponavljanja propusta, imaju mandat da djeluju represivno i novčano sankcionišu prestupnike.
Kapacitet Covid bolnice na UKC-u Tuzla se polako popunjava. Je li to alarmantno?
– Prema informacijama iz uprave UKC-a i v. d. direktora profesora Vahida Jusufovića, trenutno se popunjenost kreveta kreće oko 70 posto. Mi jesmo tražili od UKC-a da planiraju i plućnu bolnicu za pretvaranje u Covid bolnicu, jer po našem planu je predviđeno da se, ako je popunjeno 70 posto kapaciteta, aktiviraju i druge potencijalne lokacije. Sad varira oko 70 hospitaliziranih pacijenata, a mi imamo 110 mjesta.
Hoćemo li imati dovoljno testova i zaštitne opreme?
– Potencijalni nedostatak i testova i zaštitne medicinske opreme je nešto što nas svakako čeka u budućnosti, jer ne postoji način da se mi osiguramo u narednu godinu ili dvije. Idemo jedno po jedno, kako nam gdje izbije požar, tu ga i gasimo. To ružno zvuči, ali situacija je jako kompleksna. Ovo nije ratna situacija, pa da možete očekivati pomoć odnekuda gdje je mir. Pandemija je u cijelom svijetu i svi imaju problema s ovom opremom.
Direktor UKC-a je uspio isposlovati donacije od nekih proizvođača, nekoliko hiljada, sad očekujemo nešto i od Svjetske zdravstvene organizacije, a išli smo i prema nekim drugim stranim organizacijama, da vidimo koji je zakonski put da idemo u kontinuiranu nabavku potrebne opreme, da otvorimo račun i da stalno nabavljamo sredstva. Istina, obaveza nabavke ove opreme je na upravljačkim strukturama javnih ustanova, a one se dosad baš i nisu potrudile da opravdaju 1,3 miliona KM, koliko je Vlada Tuzlanskog kantona izdvojila za nabavku te opreme. Sudeći po činjenici da imamo sve manje te opreme, ne čini se da su nabavljali opremu koju su morali.
I privatne zdravstvene ustanove su krenule u testiranja. Hoće li to olakšati posao, jer one mogu lakše nabavljati testove budući da ne podliježu javnim nabavkama?
– Federalni štab je pokrenuo verifikaciju privatnih ustanova i one mogu pomoći u kontekstu komercijalnih testova, da rasterete javne da to ne rade. Mi smo imali na UKC-u prvo po desetak testiranja dnevno, a onda je to preraslo u stotinu. Trenutno ne postoji način da i privatne ustanove stavimo u sistem zdravstvenog osiguranja kada je riječ o testiranju, da se to radi preko fonda, ali je UKC uspio poklopiti ove zvanične testove, pa ćemo vidjeti kako će se situacija odvijati.