Obilježavanje godišnjice zločina u Stupnom Dolu započelo je 3. oktobra Memorijalnim turnirom “Kale”, prema riječima Mustafe Kamenjaša, člana porodice stradalih. U ovom događaju prisjećaju se stradanja 38 osoba, među kojima su bila i djeca, koja su ubijena na svirep način 23. oktobra 1993. godine.
Prema Kamenjaševim riječima, zločin u Stupnom Dolu je tragedija koja ostavlja dubok emocionalni ožiljak na zajednicu Vareša. On naglašava da mladi ne bi smjeli zaboraviti ovaj zločin, kako bi spriječili ponavljanje grešaka iz prošlosti.
Haški tribunal utvrdio je da su pripadnici jedinica “Apostoli” i “Maturice” HVO-a 23. oktobra 1993. godine ubili 38 osoba u Stupnom Dolu, pri čemu su neka od tijela žrtava bila zapaljena. Selo sa 70-ak kuća je potpuno uništeno, a stanovnici su pretrpjeli mučenja, pljačku i silovanja Bošnjakinja. Ovo nasilje ostavilo je trajne rane na sjećanju preživjelih.
U presudi koju je izdao Haški tribunal, navedeno je da su snage HVO-a 26. oktobra onemogućavale pristup UNPROFOR-a u Stupni Do, koristeći različite prepreke i minirajući područje. Tek nakon višednevnih prepreka, patrola je uspjela ući u selo.
Osuđeni su i bivši zapovjednici HVO-a, uključujući Ivicu Rajića, koji je dobio 12 godina zatvora zbog priznanja krivice. Šestorica bivših političkih i vojnih zvaničnika takozvane Herceg-Bosne, uključujući Jadranka Prlića, osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora zbog učešća u ovim zločinima.
Miroslav Anić, poznat kao Firga, osuđen je na 15 godina zatvora za učešće u zločinima u Stupnom Dolu, a drugi pripadnici HVO-a, Dominik Ilijašević i Ermin Ćurtić, takođe su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Iako su neki osuđeni, Kamenjaš ističe da su mnogi od odgovornih još uvijek na slobodi.
On smatra da su morali postojati članovi tadašnjeg rukovodstva HDZ-a i HVO-a koji su doprinijeli ovim zločinima, ali da do danas niko nije odgovarao za te postupke. Iz Državnog tužilaštva su ranije potvrdili da imaju u radu predmet koji se bavi događajima na više lokaliteta, uključujući Stupni Do.
Unatoč stradanjima, mještani Stupnog Dola i Vareša okrenuli su se zajedničkoj budućnosti. Njihova je želja da se sazna ko je bio odgovoran za uništenje Stupnog Dola, sela koje nije imalo nikakav strateški značaj u vrijeme rata.