Fikreta Hodžić svjedočila je o stravičnom događaju koji joj je promijenio život, kada su joj otac i brat oteti tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njena emotivna priča, koja se sa sjećanjima na iskušenja iz 1992. godine prenosi i na današnji dan, oslikava bol mnogih porodica koje su izgubile svoje najmilije. Suđenje optuženom Mići Oloviću, koji je teret odvođenja mještana, nastavak je pravde za žrtve ovog ratnog zločina.
Fikreta Hodžić je tokom svjedočenja istakla kako su njeni roditelji i brat živjeli u Miljevini, dok je ona boravila u Sarajevu. Napomenula je da je pokušavala da ih pozove u glavni grad, ali joj je majka odgovarala da se ništa ne dešava i da su sigurni.
“Odvedeni su 9. juna 1992. prije tačno 34 godine i mjesec dana”, kazala je Hodžić, prisjećajući se te tragične noći. Prema njenim saznanjima, njen otac Hasan i brat Ferid su oteti od strane jednog izvjesnog Krste, kojeg je opisala kao skoro dječaka s većom puškom od njega.
Svjedokinja je istakla da su njeni roditelji živjeli na petom spratu zgrade, a njena majka je vidjela kako su odvedeni u Policijsku stanicu u blizini. Nakon cijelog dana u policiji, saznali su da su ih predveče počeli voziti. Provela je vrijeme govoreći o drugim mještanima koji su tog dana također oteti, navodeći da ih je bilo 35 ili 36, a većina su bili otac i sinovi.
U emotivnom dijelu svjedočenja, Hodžić je priznala da je njen brat pronađen 2012. godine, dok otac još uvijek nije. Na pitanje tužiteljice Violete Mandić o imovinsko-pravnom zahtjevu, svjedokinja je odgovorila da joj je prioritet saznati gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog oca.
Ona je također spomenula optuženog Miću Olovića, policajca koji se suočava s optužbama zbog svoje uloge u hapšenju mještana bošnjačke nacionalnosti i njihovom odvođenju u Kazneno-popravni dom u Foči, gdje su im tragovi izgubili. Suđenje se nastavlja 15. jula, ostavljajući pitanja i bol za mnoge porodice koje traže pravdu.