U današnjem vremenu, kada cijena sindikalne potrošačke korpe dostiže oko 2.900 maraka, te kada srednji sloj društva postepeno nestaje, sve veći broj građana okreće se narodnim kuhinjama u potrazi za obrocima. Ovo povećanje potražnje evidentno je i u narodnoj kuhinji “Imaret” u Tuzli.
Iako se iz godine u godinu povećava broj korisnika i pripremljenih obroka, narodna kuhinja “Imaret” ulaže maksimalne napore kako bi odgovorila na sve zadatke i osigurala da niko ne ostane bez obroka. Čak i tokom ramazana, uz redovne obroke, dijele se iftari na kućni prag.
Jasmin Aliji već dvadeset godina dolazi po obroke u Narodnu kuhinju “Imaret” u Tuzli. Ističe da bi bio gladan da nema ove kuhinje. Osoblje kuhinje posebno cijeni zbog njihovog odnosa prema korisnicima.
“Primam socijalnu pomoć od 160 KM, od čega 130 KM trošim na lijekove. Ostalih 30 KM gotovo ništa ne ostaje. Živim u iznajmljenom stanu. Ovo je situacija do koje nas je dovela država”, kaže Jasmin.
Davanje doprinosa ovoj kuhinji posebno je zadovoljstvo za Sabahetu Omerović, koja već 22 godine radi u njoj. Sabaheta, koja je izbjegla iz Bijeljine 1993. godine, kaže da najbolje razumije što znači biti gladan i u potrebi. Čak i nakon odlaska u penziju, planira nastaviti pomagati u kuhinji.
“Narodna kuhinja je ohranila moju djecu i mene. Da nije bilo kuhinje, ne znamo što bismo. Nijedno od nas dvoje nije imalo posao. Tada sam počela ovdje”, dodaje Sabaheta.
Narodna kuhinja “Imaret” prošle godine pripremila je oko 836.000 obroka, a svake godine bilježi se porast broja korisnika. Vlada Tuzlanskog kantona i gradovi ovog kantona donacijama podržavaju rad kuhinje, ali je najveća pomoć građana.
“Potrebno nam je 170 tona brašna godišnje. Uputili smo apel svim firmama u TK-u i odaziv je bio odličan. Pored osnovnih namirnica, za Kurban-bajram prikupljamo dovoljne količine mesa za cijelu godinu”, ističe Mensura Husanović, direktorica Narodne kuhinje “Imaret” u Tuzli.
Osim redovnih obroka, “Imaret” svake godine tokom ramazana priprema iftare koje dostavljaju na kućni prag.
Poznata izreka kaže: “Nije glad u svijetu zato što ne možemo nahraniti siromašne, već zato što ne možemo nahraniti bogate.” Čini se da ova izreka postaje sve više istinita u našem društvu, gdje nestaje srednji sloj, a na ulicama je sve više gladnih i socijalno ugroženih, piše FTV.