Izricanje presude protiv Šerifa Patkovića, optuženog za ubistvo Zvonka Rajića, zakazano je nakon završne riječi Odbrane koja je zatražila oslobađajuću presudu. Odbrana je istaknula kako nije dokazano da je Patković 26. januara 1993. godine u Dusini izvršio ubistvo, te su ukazali na brojne kontradikcije u iskazima svjedoka.
Svjedoci su tokom postupka većinom isticali sumnjivu vjerodostojnost svojih izjava, a prema riječima braniteljice Lejle Terzimehić, mnogi od njih su bili pod pritiskom tokom istrage. Svjedok Franjo Batinić, koji je naveo da je Patković ubio njegovog komandanta, tvrdio je također da ih je optuženi vodio u Lašvu, što je u suprotnosti s drugim svjedočenjima. Terzimehić ga je nazvala “školskim primjerom nepouzdanog svjedoka” te istakla da je njegovo svjedočenje u velikoj mjeri obavijeno sumnjom.
Braniteljica je takođe spomenula svjedokinju Željku Rajić, koja je na suđenju u Haškom tribunalu neuobičajeno prepoznala Patkovića kao osobu odgovornu za smrt njenog supruga. Pored toga, istaknula je da je svjedok S-1 potvrdio da je pucao u Rajića dok je ovaj pokušavao pobjeći, što dodatno komplikuje slučaj.
Prema Terzimehić, nije razborito poverovati iskazima svjedoka S-2 i S-3, posebno zbog pritisaka pod kojima su bili, uključujući obećanja o odlasku u treće zemlje. “Riječ je o svjedocima koje je vrlo lako stjerati u kut,” naglasila je braniteljica.
Takođe, braniteljica je komentarisala iskaz svjedoka Ante Krište koji je tvrdio da mu se jedna osoba 1993. predstavila kao komandant, te da je identifikovao Patkovića na osnovu malene fotografije nakon tri decenije. Ovaj iskaz je dodatno podrio vjerodostojnost svjedočanstava u ovom postupku.
Završne riječi su uključivale i tvrdnje o nedosljednim izjavama ključnog svjedoka S-4, koji je rekao da mu je Rajić na samrti spomenuo Patkovića, dok su drugi svjedoci tvrdili da napadač dolazi iz različitog pravca. Terzimehić je ocijenila da je S-4 bio ranjivi svjedok koji je iskorišten od strane Tužilaštva.
Na kraju, Patković, koji se tereti kao komandant Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, u svom završnom obraćanju istakao je kako nije počinio djelo sa kojim se suočava, te istakao da je kroz svoj život uvijek bio časna osoba. “Imam 58 godina časnog života. Nikoga nisam gledao riječju da uvrijedim,” rekao je optuženi, naglašavajući svoju nevinost.