Na suđenju Ivi Oršoliću, vojni vještak Vahid Karavelić izložio je nalaze koji se odnose na značaj Bosanske Posavine te vojno-političku situaciju tokom rata 1992. godine. Karavelić je naglasio ključnu ulogu Orašja u odbrambenim aktivnostima, ističući posvećenost pripadnika 106. brigade HVO-a.
Na početku izlaganja, Karavelić se osvrnuo na važnost Bosanske Posavine, posebno Orašja, koje je ostalo jedina općina u tom području nakon što su srpske snage preuzele kontrolu nad drugim gradovima. Istakao je da je Orašje predstavljalo “trn u oku” snagama agresora, te da je njegov koridor imao veći značaj od samog glavnog grada.
Vještak je objasnio kako je teritorija Orašja bila premala za adekvatno postavljanje odbrane. Ona se uspjela sačuvati zahvaljujući požrtvovanju boraca 106. brigade HVO-a. Kazao je da je na sjednici Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u oktobru 1992. donesena odluka o inkorporiranju Bosanske Posavine u sastav Odjela obrane HZHB-a, kao i o postojanju paralelnog sistema komandovanja.
“Imali smo paralelan sistem, od Glavnog stožera i od isturenog komandnog mjesta u Tolisi od Hrvatske vojske,” naglasio je Karavelić. Novinari su zabilježili da je Đuro Matuzović s pozicije komandanta 106. brigade imenovan na čelo Operativne grupe, dok je na njegovo mjesto došao Oršolić.
Tokom suđenja, predočene su naredbe Oršolića iz oktobra 1992. za angažovanje lica iz izolacije sa ciljem utvrđivanja linija odbrane. “Izdate su s jedinim osnovnim ciljem da se odbrani teritorija Orašje, djelomično i proširivanje, i da se smanje žrtve od stalnog granatiranja,” kazao je vještak.
Karavelić je također napomenuo da Oršolić nije imao nikakve veze s izvještajem od 29. oktobra koji se odnosi na pogibije i ranjavanja, jer je bio ranjen dva dana ranije. Vještak je ukazao na to da Vojna policija nije bila u sastavu HVO-a te da je imala svoju upravu, a njezina je usluga bila na raspolaganju jedinicama HVO-a za određene aktivnosti.
Optuženi Oršolić tereti se za progon srpskog stanovništva kroz ubistva, zatvaranja, mučenja i druge nehumanne radnje. Na suđenju su izneseni podaci o postavljenju Josu Nedića na dužnost komandanta Druge bojne te njegovo potpisivanje dokumenata iz oktobra 1992. godine kojim se traži angažovanje lica iz izolacije za kopanje tranšeja.
Svjedočenje se nastavilo pitanjima tužioca Milanka Kajganića, koji je predočio uputstvo za rad Vojne policije. Karavelić nije pristao da se slaže da to predstavlja jedinstveno vođenje. Izjašnjavajući se o mogućim zadacima lica iz izolacije, vještak je napomenuo da se mogu koristiti za različite radove, ali uz veliku brigu da ne dođe do povreda.
Tužitelj se usprotivio nalazu, smatrajući ga suprotnim materijalnim dokazima, dok je suđenje od jula prošle godine bilo obustavljeno usled zdravstvenog stanja prvooptuženog. Nastavak suđenja zakazan je za 7. oktobar.