Saopćenje Tužilaštva Srbije, u kojem se navodi da je Milan Radoičić, organizator grupe koja je izvršila oružani napad u selu Banjska na sjeveru Kosova, izjavio da je oružje, municiju i eksplozivna sredstva nabavljao u Tuzli, zvuči nestvarno, smatra vojni analitičar Berko Zečević.
Izjava Radoičića, kojom se odgovornost amaterski pokušava prebaciti preko granice, unaprijed izaziva samo prezir i podsmijeh, jer takva „nabavka“ bi podrazumijevala veoma kompliciran transport.
– Hipotetski, oružje kupljeno u Tuzli trebalo je transportirati prvo u entitet RS, koji ima centralizirane policijske snage i žandarmeriju. Zatim treba naći način da se zaobiđe Granična služba BiH, pa Granična i Carinska služba Srbije, potom jedinice koje bi trebale sprečavati prijelaz granica od migranata, a onda doći u zonu milionskog Beograda, kojeg treba štititi i Bezbjednosno-informativna agencija (BIA). Zbog čega ti rizici kad u Srbiji postoje skladišta oružja i municije koja je u postupku demilitarizacije, a na teritoriji sjevera Kosova sigurno postoje i prikrivena skladišta oružja i municije iz rata 1999. godine – kaže za „Avaz“ profesor Zečević.
Na osnovu dostupnih fotografija, prof. dr. Berko Zečević pojašnjava gdje je proizvedeno naoružanje iz arsenala koji je zaplijenjen na Kosovu. Protuoklopni sistem za lansiranje s ramena 63 mm M80 zolja proizvodi srbijanska firma „Sloboda“ iz Čačka.
– Zaplijenjeni su 29 kompletnih sistema i sedam lansirnih cijevi ostalih poslije borbene upotrebe. Na fotografijama su vidljive identifikacione oznake. Oznaka „8906“ ukazuje na to da je sredstvo proizvedeno 1989. godine, a oznaka „P3K 1701-2,P“ da je sredstvo remontirano u Remontnom zavodu “Kragujevac” 2017. godine. Na fotografijama vidimo i specifično pakovanje sredstava u plastičnu futrolu, što nije bilo uobičajeno u JNA. Sredstvo s tim oznakama ne može se nalaziti u skladištima OSBiH ili u hipotetskim „privatnim“ skladištima u BiH – ističe prof. Zečević.
Minobacače M57 i M69 kalibra 60 i 82 mm proizvode „Prva petoljetka“ iz Trstenika u Srbiji i tvornica BNT-TMH iz Novog Travnika u BiH.
– Izgled postolja minobacača 82 mm M69 pokazuje da je to oružje bilo korišteno u prethodnim ratovima. Svaki minobacač ima svoj serijski broj na cijevi, svaka optička nišanska sprava također, i ti podaci su trebali biti zavedeni u dokumentaciji JNA, odnosno Vojske Srbije. Oružja u skladištu OSBiH su pod nadzorom snaga EUFOR-a – dodaje Zečević.đ
– Municija 60 i 82 mm nije se serijski proizvodila u tvornicama u BiH, ni prije rata, a ni sada. Proizvodnja minobacačke municije se vrši u tvornici „Krušik“ iz Valjeva. Zaplijenjen je i jedan automatski bacač granata 30 mm M93, koji se sada proizvodi u tvornici „Zastava“ iz Kragujevca, a ruskog je dizajna. Oružje je sastavni dio jedinica Vojske Srbije. Municiju za ovo oružje proizvodi tvornica „Sloboda“ iz Čačka – ističe prof. Berko Zečević.