General Jovan Divjak je kum Muhammedu Bojadžiju. Jovo ga je i iznio iz bolnice. Porodicu Bojadži život nije mazio; proživjeli su nevjerovatna iskušenja, a sada je Muhammed ostao sam! “Znate kako je to kod nas! Prijavio sam se na stotinjak konkursa! Od rata samo su pojedinci profitirali! Ako ćemo iskreno, borački dodatak treba biti za svakog borca!”, ističe Muhammed Bojadži.
Hadžifejzović: “Kako si?”
Bojadži: “Kako kad! Držim se! Još je svježe! Otac mi je preselio prije šest godina.”
Hadžifejzović: “Gdje si naučio toliko jezika?”
Bojadži: “Nešto u vrtiću, nešto u školi! Neke znam bolje, a neke da se znam sporazumjeti!”
Iako je diplomirao i magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, za njega posla nema.
– Obavio sam svoj pripravnički, volonterski staž u pravosuđu i organu uprave. Položio sam pravosudni ispit nedavno.
Znajući za našu situaciju, mnogi se busaju u prsa i hvale kako pomažu šehidskim porodicama, porodicama poginulih boraca, ratnih vojnih invalida. Nažalost, u stvarnosti je drugačije.
Dvije i po godine sam pokušavao pronaći posao u svojoj branši ili da je povezana s mojom branšom, čak i van Sarajeva. Međutim, ništa – istakao je Bojadži.