Naučnici istražuju radioaktivne čestice iz Černobila četrdeset godina nakon nuklearne katastrofe, otkrivajući da su mnoge od njih znatno stabilnije nego što se ranije smatralo. Ovi nalazi su ključni za procjenu sigurnosti budućih nuklearnih elektrana i mogućnost povratka ljudi u zagađenu zonu. Istraživači sa Univerziteta Lajbnic i Helmholtz-Zentrum Dresden-Rossendorf predstavili su rezultate svoje studije koja pruža nova saznanja o stanju nuklearnog goriva.
Istraživači su analizirali radioaktivne čestice iz Černobila kako bi utvrdili postoje li promjene u sastavu i stabilnosti goriva nakon četiri decenije izlaganja različitim vremenskim uslovima. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Hazardous Materials, većina radioaktivnog materijala ostala je zarobljena unutar čestica.
Naučnici su podijelili šest uzoraka nuklearnih čestica u tri kategorije, u zavisnosti od njihove reakcije tokom eksplozije reaktora. Fizičar Tobias Vajsenborn sa Univerziteta Lajbnic objasnio je kako sve tri klase čestica imaju različite hemijske sastave, što direktno utiče na njihovo raspadanje.
U svrhu istraživanja strukture čestica, istraživači su primjenili tehniku difrakcijske analize. Ova metoda omogućava detaljno ispitivanje u unutrašnjosti čestica pomoću rendgenskih zraka. Kristalograf Kristof Henig iz HZDR-a naglasio je da su uzorci mjereni iz više od 2.000 različitih uglova kako bi se sprovele precizne analize refleksija.
Nalazi su pokazali da je struktura nuklearnog goriva unutar čestica ostala netaknuta, što sugeriše da su čestice postale izuzetno postojani rezervoari radioaktivnog materijala. Iako su rezultati istraživanja ohrabrujući jer sugerišu sporije ispuštanje radioaktivnog materijala u okoliš, naučnici se upozoravaju da materijal i dalje predstavlja ozbiljnu opasnost.
Iako su nalazi optimistični, uzorak od šest analiziranih čestica je premalen za donošenje obuhvatnih zaključaka o rizicima u regiji. Kako bi se stvorila preciznija slika o zdravstvenim rizicima, potrebna su dugoročnija i detaljnija istraživanja. Vajsenborn je istakao da i dalje postoji mogućnost da čestice imaju izuzetan period raspadanja, te da će neki radionuklidi možda ispuštati svoje radioaktivne materijale tek kasnije.