Suđenje za zločine u Biljanima: Svjedočenja o strahotama i ubistvima iz 1992. godine
Osjećaji straha i gubitka dominirali su svjedočenjima na suđenju nekadašnjim pripadnicima Saničkog bataljona, optuženim za učestvovanje u sistematskom napadu na bošnjačko stanovništvo. Svjedoci, među kojima su bile i žrtve, prikazali su brutalnost koju su doživjeli tokom rata, oslikavajući sudbinu njihove zajednice.
U svojoj izjavi, Safija Botonjić kazala je kako je sa suprugom i petoro djece živjela u zaseoku Botonjići i da su od aprila 1992. godine strahovali za svoje živote. “Prolazila je srpska vojska, pucali su. Nismo se smjeli kretati”, ispričala je svjedokinja koja je podijelila sjećanje na trenutke terora koje su proživjeli.
Botonjić je istaknula kako je njen suprug Hamo, zajedno s drugim muškarcima, odveden i maltretiran u Ključu, a kasnije se vratio teško ranjen nakon eksplozije bombe dok je s još nekoliko mještana pokušavao dovesti traktor. “Operisan je u Banjaluci i zatim prebačen na Manjaču”, kazala je ona, naglasivši da su im u selu oduzeli kravu i da su ih pojedinci maltretirali prijetnjama o ubijanju muških članova porodice te paljenju kuća.
Osim toga, Botonjić je opisala trenutak kada su 10. jula srpski vojnici istjerali njih iz kuća i odvojili muškarce. “Muške stavljaju dva po dva, ruke na leđa, glavu dole”, prisjetila se svjedokinja, dodajući da je nakon toga saznala da su svi odvedeni ubijeni u Biljanima, uključujući njenog svekra i dva djevera.
Ona je napomenula da je sa petoro djece napustila svoju kuću koja je zatim zapaljena, te svjedočila o jednom čovjeku koji je gorio u štali. U neko vrijeme, našla se u praznoj kući u Sanici prije nego što su se zajedno s ostalim izbjeglicama uputili prema Travniku, a na kraju je potpisala dokument kojim se odriče imovine.
Hamo Botonjić, koji je svjedočio na suđenju, istakao je kako od aprila 1992. nije mogao ići na posao zbog vojnog prisustva i pucnjave. I on je bio odveden u policiju u Ključu, gdje je bio izložen maltretiranju. “Pucali su na nas”, dodao je, prisjećajući se događaja iz juna kada je bio teško ranjen u eksploziji dok je s drugim mještanima pokušavao izvući traktor iz šume.
On je također spomenuo kako je nakon povratka sa liječenja saznao za ubistva ljudi u Biljanima, među kojima su bili njegov otac i dva brata. “Pedeset i osam Botonjića je ubijeno u Biljanima”, rekao je svjedok, a njegova izjava potvrđuje mračnu sliku događaja iz tog perioda.
Na pitanje branioca bi li mogao identificirati one koji su ga maltretirali, Hamo je potvrdio da jeste, ali je napomenuo da nije lično vidio nijedno ubistvo. Također je istakao kako su, prema njegovim saznanjima, vojnici postavili bombu koja ga je ranila.
Optuženi Ranka Samardžija negirao je bilo kakvu umiješanost u događaje i tvrdio da nije bio na mjestu događaja. Nastavak suđenja biće naknadno određen, a svjedočenja poput onih Botonjićevih naglašavaju kompleksnost i težinu procesa suočavanja s prošlošću.