Finansiranje političkih stranaka zakonom je uređeno kao jedna od budžetskih stavki, pa novac za njihov rad izdvajaju država, entiteti, kantoni i Brčko distrikt. Istovremeno, porodice oboljelih nerijetko su primorane pomoć tražiti od drugih građana kako bi osigurale sredstva za liječenje.
Ovakav odnos prema javnom novcu godinama otvara pitanje prioriteta društva, ali i načina na koji se kontroliše trošenje sredstava koja dolaze iz budžeta.
Građani mjesecima prikupljaju novac za liječenje
Za pojedine pacijente humanitarne akcije postale su jedina mogućnost da se u relativno kratkom roku prikupe sredstva potrebna za liječenje. Porodice putem društvenih mreža, medija i SMS poruka upućuju apele građanima, a pomoć često stiže iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore.
Humanitarna organizacija Pomozi.ba kroz 143 apela tokom prošle godine prikupila je 11,7 miliona KM.
Novinar Amir Sužanj smatra da su humanitarne organizacije u kriznim situacijama pokazale veću efikasnost od institucija.
“Te humanitarne organizacije pokazale su da su u svakoj nevolji u kojoj se nađu građani brže od svake vlasti. Potpuno je opravdano što građani u takvim organizacijama vide institucije koje pomažu ljudima i zato je odaziv tako velik. Zapravo je velik problem što vlasti nisu u stanju pratiti nevladine organizacije takvog tipa”, kazao je Sužanj.
Političkim strankama milioni iz javnih budžeta
Za razliku od građana koji sredstva za liječenje moraju prikupljati putem humanitarnih akcija, političke stranke imaju zakonom utvrđen sistem finansiranja iz javnih sredstava.
Zakonom o finansiranju političkih stranaka predviđeno je izdvajanje novca iz državnog, entitetskih i kantonalnih budžeta, kao i budžeta Brčko distrikta.
Prema podacima Transparency Internationala Bosne i Hercegovine, za finansiranje političkih subjekata prošle godine isplaćeno je 18,8 miliona KM.
Damjan Ožegović, saradnik za pravne poslove Transparency Internationala Bosne i Hercegovine, navodi da je budžetsko finansiranje zamišljeno kao mehanizam kojim bi se smanjila potreba za nezakonitim izvorima novca.
“Budžetsko finansiranje političkim strankama omogućava njihov redovan rad i djelovanje, pogotovo kako bi se onemogućilo ili barem smanjila potreba za crnim novcem, odnosno krađom javnog novca koji se najviše upumpava u predizborne kampanje”, navodi Ožegović.
Vehid Šehić iz Koalicije “Pod lupom” podsjeća da je prvim zakonom o finansiranju političkih subjekata bilo zabranjeno finansiranje iz budžeta. Zbog toga se, posebno u izbornoj godini, ponovo otvara pitanje odgovornosti političkih stranaka prema građanima koji pune javne budžete.
“Daleko smo od demokratskog i odgovornog društva, osobito kada je u pitanju politička odgovornost. Vjerujem da će doći vrijeme kada će na scenu doći političari koji će politiku shvatiti na drukčiji način, da se primarno mora raditi u općem ili javnom interesu, a ne u osobnom interesu”, istaknuo je Šehić.
Problem, međutim, nije samo u tome što se javni novac izdvaja za političke stranke, već i u načinu njegove raspodjele, kontroli i transparentnosti trošenja.
Amel Delić, profesor na Fakultetu za javnu upravu Univerziteta u Sarajevu, navodi da je budžetsko finansiranje političkih stranaka uobičajeno u velikom broju zemalja, ali da se ključna pitanja otvaraju upravo kada je riječ o načinu trošenja tog novca.
“To je uobičajena praksa u najvećem broju zemalja svijeta, ali, kao što kažu, vrag je u detaljima – u načinu raspodjele sredstava, transparentnosti, načinu prikupljanja i trošenja sredstava i različitim drugim vrstama zloupotreba javnog novca u stranačke svrhe”, kazao je Delić.
Dok građani za liječenje i druge životno važne potrebe često pomoć traže od drugih građana, političke stranke novac za svoje djelovanje dobijaju kroz zakonom utvrđene budžetske mehanizme. Upravo zato pitanje nije samo koliko se javnog novca izdvaja, već i koliko je njegovo trošenje transparentno i podložno kontroli javnosti.