Istovremeno je broj djece koja ostvaruju ovo pravo povećan sa oko 70.000 na gotovo 100.000. Promjene su obuhvatile i ukidanje godišnje obnove prava, kao i povoljnija pravila za određene posebno osjetljive kategorije djece.
Sada se otvorilo i pitanje naredne faze reforme – da li dječiji dodatak treba i dalje biti vezan za prihodovni cenzus ili bi osnovno pravo trebalo pripadati svakom djetetu.
Gotovo 30.000 djece više ostvaruje dječiji dodatak
Porodica koja danas ostvaruje pravo na dječiji dodatak za jedno dijete godišnje dobije približno 2.340 KM, dok za dvoje djece taj iznos iznosi oko 4.680 KM. Za domaćinstva s nižim prihodima ova sredstva predstavljaju redovan dio kućnog budžeta, koji se može koristiti za hranu, odjeću, školske potrebe i druge troškove odrastanja.
Iznos dodatka određen je u visini od 19 posto najniže plaće u Federaciji BiH, dok prihodovni cenzus iznosi 40 posto najniže plaće po članu domaćinstva. Time su iznos prava i granica za njegovo ostvarivanje vezani za promjene najniže plaće, umjesto za ranije fiksne nominalne iznose.
Za finansiranje dječijeg dodatka u 2026. godini planirano je 228 miliona KM, dok je na početku mandata aktuelnog ministra Federalnog ministarstva rada i socijalne politike za ovu namjenu bilo predviđeno približno 50 miliona KM.
Istovremeno, broj korisnika povećan je za gotovo 30.000 djece, a broj porodica koje ostvaruju pravo rastao je iz godine u godinu.
Pravo se više ne obnavlja svake godine
Jedna od važnijih promjena odnosi se na ukidanje godišnje obnove prava, odnosno postupka koji su roditelji ranije morali prolaziti kako bi nastavili primati dječiji dodatak.
Ranije su roditelji svake godine ponovo prikupljali dokumentaciju i podnosili zahtjeve, čak i kada se okolnosti u porodici nisu mijenjale. To je dodatno opterećivalo centre za socijalni rad, usporavalo obradu novih zahtjeva i stvaralo obavezu roditeljima da ponavljaju administrativne postupke.
Izmjenama zakona utvrđeno je da priznato pravo traje dok dijete i porodica ispunjavaju propisane uslove, a najduže do 18. godine života djeteta. Nadležne službe ispunjenost uslova provjeravaju službenim putem, bez potrebe da roditelji svake godine ponovo dostavljaju podatke kojima institucije već raspolažu.
Posebne izmjene odnose se i na djecu oboljelu od malignih bolesti te djecu sa stopostotnim invaliditetom prve grupe. Tokom mandata ministra Adnana Delića uvedeno je pravo da ove kategorije djece federalni dječiji dodatak ostvaruju bez obzira na prihode porodice.
Na taj način prihodovni cenzus više nije prepreka za ostvarivanje prava kod djece kojoj su zbog zdravstvenog stanja potrebni dodatna njega, liječenje, rehabilitacija i druga podrška.
Univerzalni dječiji dodatak kao naredna faza reforme
Uprkos povećanju broja korisnika, postojeći sistem i dalje obuhvata samo dio djece u Federaciji BiH. Prema procjenama korištenim u studiji o univerzalnom dječijem dodatku, u Federaciji živi približno 395.000 djece mlađe od 18 godina.
To znači da postojeći sistem obuhvata približno svako četvrto dijete. Među djecom koja ne ostvaruju dodatak nisu samo ona iz porodica s visokim prihodima, već i djeca iz domaćinstava koja prihodovni cenzus prelaze za relativno mali iznos.
Upravo je prihodovni cenzus jedan od razloga zbog kojih se u Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike razmatra mogućnost uvođenja univerzalnog dječijeg dodatka.
„U tome je najveća slabost sadašnjeg modela: porodica koja ispuni prihodovni kriterij dobija puni iznos, dok porodica koja granicu pređe za nekoliko maraka ne dobija ništa. Razlika u njihovom stvarnom životnom standardu može biti gotovo neprimjetna, ali je razlika u pravima potpuna. Sada moramo provjeriti spremnost Federacije da pravo prizna svakom djetetu“, kazao je ministar Delić.
Na njegovu inicijativu Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji s UNICEF-om pokrenulo je izradu studije opravdanosti univerzalnog dječijeg dodatka. Studiju je pripremio Institut Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a ona je završena i predstavljena u Parlamentu Federacije BiH.
Univerzalni model podrazumijevao bi da osnovno pravo pripada svakom djetetu bez provjere prihoda roditelja, uz mogućnost dodatne podrške djeci koja žive u siromaštvu, djeci s invaliditetom, djeci bez roditeljskog staranja i drugim posebno osjetljivim kategorijama.
„Takav pristup dječiji dodatak više ne bi tretirao isključivo kao pomoć siromašnim porodicama nego kao ulaganje društva u odrastanje, zdravlje i obrazovanje sve djece“, naglasio je Delić.
Završetak studije, međutim, ne znači da je univerzalni dječiji dodatak već uveden. Za eventualnu promjenu sistema bit će potrebno donijeti političke i finansijske odluke, uključujući pitanje visine dodatka, dodatne zaštite najranjivijih kategorija te raspodjele obaveza između Federacije i kantona.
Promjene provedene od 2023. godine već su dovele do povećanja dječijeg dodatka sa 113,50 na oko 195 KM, rasta budžeta na 228 miliona KM i povećanja broja korisnika na gotovo 100.000 djece. Istovremeno su ukinute godišnje obnove prava, a djeci s malignim oboljenjima i stopostotnim invaliditetom prve grupe omogućeno je ostvarivanje dodatka bez prihodovnog cenzusa.
Naredna odluka odnosi se na sam koncept ovog prava – da li će dječiji dodatak ostati vezan prvenstveno za prihode domaćinstva ili će se postojeći sistem proširivati prema modelu u kojem bi osnovnu podršku ostvarivalo svako dijete.