Davanje djece rođacima koji ih nemaju bio je običaj u Crnoj Gori o kojem se uglavnom ne govori. Porodica Bibić iz Rožaja njegovala je ovaj običaj, pa je Zekrija Bibić koji je kao beba poklonjen ujaku i sam svog sina po rođenju dao bratu.
U Rožajskom selu Paučina Zekrija Bibić rastao je odvojen od braće i sestara.
“Moja majka na porođaju se razboljela, imala me je i vidjela je da ne može da pretekne. Amanet je učinila mom ocu i braći i rekla – “ovo dijete ako ostane živo da ga poklonite” i ja ga poklanjam bratu”, priča Zekrija za emisiju TVCG “Gledajmo se”.
U drugom domu koji je bio kilometrima daleko, kaže da mu nije nedostajalo pažnje. Kada je napunio 11 godina Zekrija se vraća u rodno mjesto i upoznaje biološku porodicu. Kaže da taj trenutak susreta sa porodicom nikada neće zaboraviti.
Zekrija se oženio i dobio devetoro djece, međutim jedan od njegove braće bio je bez poroda. Riješio je da ponovi istoriju, sina starog 20 dana predaje bratu.
“Većina kaže to može samo junak da učini, neko ko ima snažno srce, drugi kažu to može samo budala da uradi – ja sam hrabar i na jedno i na drugo”, ističe Zekrija.
Da je riječ o društvenom fenomenu, koji je kroz istoriju bio odomaćen u rožajskom kraju, svjedoče i drugi slučajevi. Poznavaoci društvene zbilje tvrde da je on uzrokovan različitim okolnostima.
“Ja u svemu tome vidim jednu tradiciju, zatim ekonomsku sferu odnosa, i na kraju krajeva onu emotivnu sferu – visoki stepen povjerenja odnosa da dijete odmah po rođenju ustupe drugoj, bliskoj osobi, često u istoj porodičnoj zajednici, tako da u svemu tome, u krajnjem nema loših stvari”, smatra advokat Velija Murić.
“To je pomalo i obaveza – ja imam djecu, moja sestra nema djecu, ja sam obavezan da im pomognem, ja znam da će njima biti, pod znacima navoda, bolje kod novih roditelja, jer ja imam desetoro djece, što je slučaj u većini porodica u tadašnjem vremenu. To je ta duboko usađena humanost koju mi vučemo sa islamskim vaspitanjem i shvatanjem značaja porodice”, ističe novinar Zlatko Tutić.
Tako kaže i Raif Bibić, sin Zekrijin, koji je prije 42 godine odmah nakon rođenja dobio novu porodicu.
“Takav život ne može niko imati kakav sam ja lijep život imao. Znači, živio sam kako sam želio, a i udovoljeno mi je bilo. Oni su me iškolovali. Faktički poslije sam se oženio i kod njih tamo osnovao familiju”, priča za TVCG Raif Bibić.
Sudbina je ponovo spojila oca i sina pa su postali komšije.
“Bog ga je opet doveo i živimo opet zajedno ovdje u Paučin ja ga zovem novi komšija”, kaže kroz osmijeh Zekrija, koji ima 71 godinu i 27 unučadi.
Nada se da će dočekati da se taj broj udvostruči.