Srijeda, 19 veljače, 2025

Zemir Sinanović, čovjek koji je preživio strijeljanje: Ubice u ratu – samoubice u miru

Preporučeno

Radi „deblokade“ bosanskohercegovačkog društva i države ali i zbog istine i mira u budućnosti, napisah ovu knjigu i ponudi je žrtvama – preživjelim snagama odbrane, ali i zločincima – preživjelim snagama agresije na Bosnu i Hercegovinu. U knjizi SAMOUBISTVO – IZBOR POJEDINCA I (ILI) POSLJEDICA KRIZE, na sadržajan način prikazani su rezultati empirijskog istraživanja samoubistava u Bosni i Hercegovni (1985.-2005.), posebno su prikazani uzroci i motivi samoubistava u poslijeratnom periodu.

samoubistvo-izbor-pojedincaPiše: Doc. dr. Zemir Sinanović

Samoubistvo je (vrlo) kompleksan problem, permanentno prisutan u svim društvima kroz historiju. Prema zvaničnoj statistici, u toku godine u svijetu jedan milion ljudi izvrši samoubistvo. U posljednjih pedeset godina stopa samoubistava u svijetu je povećana za 60%. Godišnje u Evropi oko 43.000 ljudi izvrši samoubistvo, a preko 700.000 njih pokuša samoubistvo. Od 1974. godine zabilježen je porast samoubistava među muškarcima za 35%. Upozoravajući je porast samoubistava za 65% kod mladih osoba (od 15 do 24 godine života).

U periodu 1985.-2005. ukupno je u Bosni i Hercegovini počinjeno 10.219 samoubistava. Očekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovini nastavljen je i u periodu 2006.-2010., kada je zabilježeno ukupno 2.525 samoubistava. Rezultati dosadašnjih istraživanja, kao i svakodnevna klinička praksa, ukazuju na porast samoubistava u Bosni i Hercegovini, naročito nakon agresije (1992.-1995.). Karakteristično je da se brojčani pokazatelji, uzroci i motivi samoubistava demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske “stidljivo” čuvaju i rijetko se o tome otvoreno i sa egzaktnim pokazateljima govori. Stiče se utisak da se radi o “organizovanoj stigmi” predmetnog problema.

Na drugoj strani, još je karakterističnije stanje, gdje se broj samoubistava demobilisanih boraca – pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine prikazuje znatno uvećan, nego što su to podaci ovoga ali i još nekih relevantnih istraživanja pokazali. Iznošenjem uvećanih podataka o samoubistvima demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine doprinosi se još većoj agoniji navedene kategorije, ali se “nesvjesno” doprinosi i stvaranju pogrešne slike kod onih koji imaju nejasnu predstavu o “čudu bosanskog otpora”. Po broju samoubistava (na svjetskom nivou) Republika Srpska za 2000. godinu zauzima 9. mjesto, što je više nego alarmantan podatak ne samo za bosanskohercegovačko društvo i državu već i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

Odgovor na visoke i kritično visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj – posebno na kritično visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba tražiti (i) u činjenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina, a njih 19.473 je učestvovalo (i) u zločinu genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice. Navedeni problem (samoubistava) ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanično i nije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj se problem uopšte ne nalazi), ovo mora biti problem države Bosne i Hercegovine, ali i međunarodni problem (posebno Svjetske zdravstvene organizacije), budući da u slučaju nedostatka adekvatne društvene predikcije i prevencije, kod navedene kategorije lica, možemo imati ekspanziju (najtežih oblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika društvene destrukcije.

Snage odbrane BiH od agresije, ipak, bilježe mali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (znanstveno) očekivalo. Tačnije, prisutan je nesrazmjer između obima i jačine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i broja realiziranih samoubistava. Možda odgovor leži u sljedećem: „Bosanci su preživjeli nerazuman rat pomoću dara mentalnog integriteta. Svaki istaknuti novinar koji je bio u Bosni u toku rata svjedočio je i izvještavao o ovom daru mentalnog integriteta, daru nasljeđenom iz vjerske tradicije i kulturnih običaja u Bosni“ (Doubt, 2003., pp. 27-35). Zašto u Bosni i Hercegovini samoubistva vrše pripadnici i snage odbrane i snage agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995)? Pored navedenog, prisutni su i stavovi da odgovor na samoubistvo postoji…

(Bh-index)

Interesantno za vas

Izdvajamo

Izdvajamo

Sutra “udara” prvo džemre: Evo šta to znači po narodnim vjerovanjima

Prema narodnim vjerovanjima, sutra, 19. februara, će "udariti" prvo džemre. Stariji su govorili da kad "pukne" prvo džemre vraća se...

Još vijesti za vas