Administracija američkog predsjednika Bila Klintona je prema BiH često imala konfuznu i nedefinisanu politiku, proističe iz dokumenta iz Klintonove biblioteke, objavljenih prošlog petka. U memorandumu od 25. oktobra 1993. godine, koji je Rod fon Lipsej, član Savjeta za spoljne poslove, uputio šefu osoblja u Bijeloj kući otvoreno se kritikuju istupi viših zvaničnika Klintonove administracije, da u svojim izjavama često daju suprotstavljene stavove u vezi s BiH i drugim zemaljama.
“Nemamo niti jasne politike niti jasne ciljeve o Bosni, Haitiju i Somaliji. Umjesto toga, imamo državnog sekretara, sekretara za odbranu, ambasadora u UN-u, specijalne izaslanike i savjetnika za nacionalnu bezbjednost kako daju različite poglede na spoljnu ili bezbjednosnu politiku. Do dan-danas poruke su i dalje konfliktne”, navedeno je u ovom oštro intoniranom memorandumu.
Dokumenti CIA o BiH, koje smo objavili prije godinu dana, u više navrata su pokazali klasične primjere ovih suprotstavljenih politika. Recimo, dok je Medlin Olbrajt, ambasador SAD u UN, još 1993. zagovarala bombardovanje Banjaluke i otvoreno stavljanje na stranu Bošnjaka u ratu, kao što to, na primjer, pokazuje dokument od 14. aprila 1993. godine, Sendi Berger, zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost, bio je za potpuno izvlačenje SAD iz BiH i njeno prepuštanje Evropljanima, kao što se to, recimo, vidi iz dokumenta od 5. februara 1993. godine. Inače, Berger je bio saglasan da se 1996. BiH sačuva tako što će biti formirana tri odvojena entiteta, kao što se vidi iz dokumenta od 27. oktobra 1996. godine. Različiti pogledi na politiku bili su vidljivi sve vrijeme i često su dovodili do konfuznih i nedovoljno definisanih politika na terenu.
U tom kontekstu, zanimljiv je i govor predsjednika Klintona, takođe objavljenog u arhivi prošlog petka, od 27. novembra 1995. godine, u kojem je objasnio njegovu viziju Dejtonskog sporazuma: BiH podijeljena između srpskog i bošnjačko-hrvatskog entiteta i, zanimljivo, zajedničko Sarajevo. U tom govoru, Klinton je izrazio i određeni pesimizam o budućnosti BiH, rekavši da “nema garancije da će Muslimani, Srbi i Hrvati doći i ostati zajedno kao prijatelji, komšije i građani u zajedničkoj državi”, te da zahvaljujući američkom liderstvu “narod BiH ima priliku da o svojoj sudbini odlučuje u miru”.