Da nije Lukomira na južnom dijelu Bjelašnice, Umoljani bi bili selo koje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u našoj državi, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).
Podijeljeno je u dva dijela – prvi dio je sa moderno izgrađenim kućama, asfaltom do sela, vodom, telefonskom linijom, a u drugom dijelu, oko kilometar dalje, na Gradini, vrijeme je stalo još prije nekoliko vjekova.
U tom drugom dijelu Umoljana ljudi još uvijek žive u katunima, piju vodu sa izvora, noću umjesto sijalice „gori“ fenjer, a hrana se sprema na starim furunama. Kažu da je to jedan od boljih načina da se čovjek izliječi od stresa i napetosti koje donosi ubrzan način života, naročito u gradu. Čista izvorska voda i oštar planinski zrak u samo nekoliko trenutaka sa čovjeka skidaju napetost i vraćaju bistrinu u glavu.
Nekada je u Umoljanima bilo oko 50 domaćinstava, skoro uvijek oko 30 cura i isto toliko mladića. Ljudi su se bavili stočarstvom. Bilo je po 350 volova i po 150 konja. Mještani su ukupno držali oko dvije i pol hiljade ovaca. Bjelašnica se bijelila od stada. Narod je dobro živio.
Danas ni izbliza nije tako. Ljudi su iz Umoljana odselili u gradove, ali selo svejedeno živi, naročito tokom vikenda, kada ovo mjesto posječuju turisti. Kroz lokalnu kolibu – restoran, gdje se može pojesti pita ili neka druga tradicionalna jela, tokom subote i nedjelje prođe i do nekoliko stotina ljudi.
Za razliku od Lukomira, u Umoljanima ima života i tokom zime, jer tu ostaje da živi desetak stanovnika koji svoje domove ne napuštaju i kada snijeg napada preko visine čovjeka, piše NAP.