Psiholozi smatraju da su, kad je riječ o ostanku pod roditeljskim krovom, finsijski i materijalni razlozi na prvom mjestu
U BiH je veliki broj građana koji imaju preko 30 godina, pa čak i daleko više, a još žive pod roditeljskim krovom, jer ili nisu u prilici ili jednostavno ne žele da se osamostale, piše Srpskainfo.
Zvanična statistika pokazuje da sa roditeljima živi čak 186.000 ljudi starijih od 30 godina, te da među njima i onih koji se nisu uspjeli osamostaliti, a već su u petoj deceniji, pa čak i stariji.
U prvom redu, razlog je teška ekonomska situacija, pa ni oni koji imaju želju da započnu svoj život često nemaju mogućnost da to realizuju.
Međutim, tu je i izražen pokroviteljski odnos roditelja koji, nerijetko, svoje potomke žele što duže da zadrže u porodičnom gnijezdu, dok ovima drugima to i odgovara.
Sociolozi objašnjavaju da su, iako smo patrijarhalno društvo, ekonomske (ne)prilike glavni razlog što ljudi ostaju pod roditeljskim krovom.
– Nezaposlenost uslovljava život u zajednici. I oni što rade često imaju skromna primanja, pa teško da mogu realizovati kredit ili neki drugi oblik pozajmice kako bi riješili stambeno pitanje – kaže sociolog Biljana Milošević Šošo.
Olakšice zajedničkog života
Dodaje da, međutim, ima i onih koji vole neki oblik “komoditeta”, koji imaju u životu u zajednici.
– Dok je pojedinima to stega i pritisak, drugi crpe sve moguće oklašice zajedničkog života. Imamo ljude koji jednostavno vole život u zajednici, jer se roditeljska pažnja prema njima nije umanjila, bez obzira na njihove godine. Isto tako, imamo i one koji su formirali svoju porodicu, ali im je teško da se odvoje od roditelja, jer i dalje od njih očekuju različite oblike pomoći. Tradicija, pogotovo kad su muška djeca u pitanju, nameće da se nastavi život u zajednici, odnosno da odvajanje predstavlja raskidanje dotadašnjih veza. To, naravno, nije tačno – ističe Milošević Šošo.
Miroslava S. (36), koja radi kao bankarski službenik, kaže da, iako je zaposlena, i dalje živi sa roditeljima.
– Moja plata nije bogzna kolika, tako da bi mi, dok bih platila stan i sve ostalo, ostalo taman za hranu. Svjesna sam da samostalnost ima svojih prednosti, ali mislim da je ovo, zasad, najbolje rješenje – kaže naša sagovornica.
Finansije
I psiholozi smatraju da su, kad je riječ o ostanku pod roditeljskim krovom, finsijski i materijalni razlozi na prvom mjestu.
– Čak i kad ljudi imaju primanja, finansijski je isplativije živjeti u kući gdje ne plaćaju stanarinu, režije i slično. Međutim, osim finansijskih razloga, mladi ljudi često odlažu osamostaljenje jer, sa jedne strane, nisu spremni da se suoče sa obavezama iz svijeta odraslih. S druge strane, nisu spremani na osamostaljivanje od strane roditelja – kaže psiholog Sonja Stančić.
Dodaje da ovakva situacija, po svemu sudeći, godi svima – i roditeljima i djeci.
– Roditeljima, jer su još potrebni djeci na onaj primaran način i tu pronalaze svrhu svog života i rada, a djeci jer ne moraju da preuzmu dio obaveza i odgovornosti koje nosi svijet odraslih. Prezaštitnički odnos roditelja na našim prostorima možda ima svoje korijene u ne tako davnom ratu i svemu onom što on donosi. Tako su roditelji više usmjereni na zadržavanje djece u porodočnom gnijezdu, ne učeći ih samostalnosti, nego što je to možda slučaj u nekim drugim evropskim ili svjetskim regijama. U skladu sa tim, mlada osoba koja nije učena i spremana na samostalan život teško će se odlučiti da napravi taj korak. Dugoročno, to naravno nije dobro ni za koga – naglašava Stančićeva.
Odlučniji oni sa sela
Staristika pokazuje da, čak i kad uveliko pređu granicu punoljetstva, sa roditeljima više žive mladi u gradovima.
S druge strane, djevojke i mladići sa sela odvajaju se od roditelja već sa 18 godina, kako zbog studija, tako i zbog potrage za poslom u gradu.
Takođe, veći je broj muškaraca nego djevojaka koji s roditeljima dijele dom, uprkos tome što mnogi od njih gaze i petu deceniju.