SARAJEVO – Zdravstvo u BiH boluje od mnogih bolesti. Budući da je čitav zdravstveni sustav iscjepkan i podijeljen, mnoge od njih su neizlječive.
Određeni postotak od iznosa neto plaće poslodavac je dužan uplatiti za razne poreze i doprinose.
U Federaciji BiH 41 posto plaće ide na poreze i doprinose, a 16,5 posto bruto plaće izdvaja se za zdravstvo. U RS-u, pak, 63 posto plaće ide na poreze i doprinose, u Brčkom 42 posto, dok se u ovom entitetu i Distriktu 12 posto bruto plaće izdvaja za zdravstvo. Ipak, prema analizi nevladinog sektora urađenoj u 15 općina u BiH, čak 69,4 posto ispitanika imalo je negativna iskustva, 19,4 posto neutralna, a tek 11,1 posto je pozitivnih iskustava pacijenata.
Oni koji su imali iskustva s bolnicama za ovakvo stanje najčešće krive loš sustav/državu, oko 16,6 posto kaže da se radi o čistoj korupciji, 6,9 posto ljudi ističe kako se u bolnicama predugo čeka u redovima, dok se pet posto njih žali na skupe lijekove povezano s neadekvatnim osiguranjem te na neljubaznost osoblja, piše Dnevni list
“Ne radi nam rendgen, ali ima ovaj privatno, znaš, pa otiđi!” “Ja čekam tri mjeseca, imam tešku bolest, mogu umrijeti… Tri mjeseca ništa…” “Ja došao ovdje liječniku, kaže njegova sestra: ‘Doktora neće biti deset dana…’” “Pacijent, bar ovdje u Konjicu, mora dosta toga, i kad leži u bolnici, nabaviti, kupiti.” “Bila sam u prilici dati mito i bilo me sram što moram dati. Ja sam se crvenila, a ovaj što je primio nije.” Neka su to od svjedočanstava ljudi koja svakodnevno možemo čuti. Ima i onih pozitivnih koja hvale liječnike i skrb koju su imali u bolnicama.
Neorganiziran sistem
Ni medicinsko osoblje nije zadovoljno stanjem u zdravstvu, posebice ako znamo da su sve bolnice “u debelim minusima”.
Glavne zamjerke odnose se upravo na probleme s financiranjem, nedovoljna izdvajanja države/entiteta za javni zdravstveni sektor, zemljopisnu neujednačenost, odnosno često preveliki broj građana koji su orijentirani prema nekoj bolnici, a u nekim slučajevima i premali broj, ali i loša zakonska regulativa koja se odnosi na privatni zdravstveni sektor. Sam sustav je visoko decentraliziran, pa tako imamo RS, Brčko Distrikt, Federaciju BiH i deset županija u njoj. I ono malo reformi koje smo imali poslije rata, a koje su se ticale organizacijskog i financijskog aspekta, bile su tek površne. Samo u Federaciji tako imamo 11 javnih zdravstvenih instituta, imamo sedam županijskih bolnica, dva velika klinička centra, jednu kliničku bolnicu, dvije specijalne bolnice, 11 instituta za posebne zdravstvene usluge, 79 zdravstvenih centara, dvoje toplice za liječenje… Razlog velikim problemima u zdravstvu sigurno je i veliki broj nemedicinskog osoblja.
Zastarjela oprema
Prema službenim podacima, više od trećine zaposlenih u javnim medicinskim ustanovama čini, ustvari, nemedicinsko osoblje. Tako imamo oko 27 tisuća zaposlenih u javnih zdravstvenim institucijama u FBiH od kojih je gotovo osam tisuća nemedicinskog osoblja. Istodobno imamo oko 2600 zaposlenih u privatnom zdravstvenom sektoru, gdje opet većinu čine liječnici i drugo medicinsko osoblje koje radi i u javnom sektoru.
Liječnici koji rade u javnom sektoru najviše se žale na zastarjelu ili neodgovarajuću opremu s kojom moraju raditi.
Prema službenim podacima u FBiH, oko 41 posto proračuna namijenjenog zdravstvu troši se na plaće, na lijekove i slične medicinske potrepštine se troši oko 23 posto, na materijalne troškove ide oko sedam posto tako da novca za ulaganja u opremu jednostavno nema i ona u BiH stiže uglavnom kroz donacije. Otud i duge liste čekanja na sofisticiranije dijagnostičke usluge.
Istodobno, prema službenim podacima, u FBiH se na zdravstvene usluge troši oko deset posto BDP-a, a od toga od 30-50 posto, ovisno o godini i konkretnoj usluzi, otpada na privatne ordinacije.
Isto zarađuju i oni koji rade i koji leže
Kvaliteta usluga u javnom zdravstvenom sektoru općenito se smatra lošom, osoblje koje tamo radi često se smatra neodgovornim, a “plaćanje ispod stola” je sveprisutno. Veliki broj liječnika radi istodobno i u privatnoj praksi pa imamo i slučajeve da se pacijenti “preusmjeravaju” u privatne ordinacije. Takvih stomatoloških ordinacija, ambulanti i poliklinika samo u FBiH je više od tisuću i uglavnom su koncentrirane u većim i bogatijim središtima. Što se tiče zaposlenika, plaće su fiksne i, za razliku od zdravstvenih sustava na zapadu, kvaliteta i kvantiteta rada nema nikakvog utjecaja na zarade, što po mnogima jednostavno rezultira manjkom motivacije.
Neuređeni odnos javnog i privatnog
S druge strane, kvalitetu usluge u privatnim ordinacijama, gdje se svaka usluga izravno plaća iz džepa pacijenata, oni redovito ocjenjuju visokom, kao i odgovornost liječnika, opremu… I dok oni liječnici koji rade samo privatno rad liječnika u javnom sektoru ocjenjuju katastrofalnim, istodobno oni koji rade samo u javnom sektoru privatnike optužuju za neplaćanje poreza. I dok zemlje EU-a idu prema suradnji privatnog i javnog sektora pa se neke usluge privatnika u potpunosti ili dijelom plaćaju i javnim novcem, kod nas je i dalje sve prilično neuređeno iako je svima jasno kako bi se troškovi u javnom sektoru, gdje imamo partnerstvo s privatnim, prema iskustvu brojnih zemalja smanjili.