OHR je arhaizam, rješenje za BiH trebaju tražiti domaći političari

Uloga visokog predstavnika i njegove Kancelarije sve je manje vidljiva. Ako neko mora riješiti neka za BiH bitna pitanja, onda to moraju učiniti domaći političari koji predstavljaju tri državotvorna naroda. Samo uz konsenzus između njih, mogu da se nađu realna rješenja, poručio je u Dnevniku TV1 Petar Ivancov, ambasador Rusije u BiH.

TV1: Kako ocjenjujete uticaj Rusije u BiH? Kakav je on u RS, a  kakav u Federaciji? Ima li Rusija različite interese u ova dva dijela BiH?

IVANCOV: Mi gledamo Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu državu i želimo razvijati ravnopravne i odnose uz obostranu korist. Ne pravimo razliku između dva entiteta. Ipak, naravno da postoje razlike, one su uglavnom istorijske, duhovne i kulturne. No, ako bismo gledali cjelinu, imamo jednake trgovinske odnose i sa Federacijom i sa Republikom Srpskom.

Podsjećam da naša preduzeća posluju u oba entiteta. Recimo, Sberbanka ima 30 svojih odjelenja u Federaciji i 28 u Republici Srpskoj. U Federaciji uspješno obavlja posao Gazpromnafta, naša energetska kompanija, koja ima u svom vlasništvu lanac od 36 benzinskih pumpi. Njihova djelatnost visoko kotira kod potrošača. U Republici Srpskoj takođe uspešno posluje Zarubežnafta, koja raspolaže rafinerijom Brod, te rafinerijom motornog ulja u Modrići, kao i mrežom benzinskih pumpi. Dakle, u ekonomsko-trgovinskim odnosima mi ne pravimo razliku.

Što se tiče političke dimenzije, ja sam ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini, te moji glavni partneri jesu zajedničke institucije na nivou BiH. Ali u isto vrijeme razgovaram sa predsjednikom Republike Srpske gospodinom Miloradom Dodikom, predsjednicom Vlade gospođom Željkom Cvijanović, takođe imam dobre kontakte sa predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom, kao i sa predsjednikom Vlade Fedaracije gospodinom Fadilom Novalićem.

TV1: Član ste PIC-a, Rusija često ima izdvojeno mišljenje? Niste bili ni za osudu referenduma u RS. Zbog čega?

IVANCOV: Rusija jeste član Upravnog odbora PIK-a, mi smo jedna od  država-garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma, aktivno učestvujemo u radu ovog međunarodnog tijela. Vi znate, postoje razlike u stavovima i svi učesnici Upravnog odbora imaju svoje interese. Ipak, svi se zalažemo za stabilnu i mirnu Bosnu i Hercegovinu.

Što se tiče Vašeg direktnog pitanja o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH, svi mi imamo kritički stav prema radu Suda i Tužilaštva. Smatramo da oni moraju raditi objektivnije i profesionalnije. A to što nas razlikuje od  naših zapadnih partnera jeste to što činimo po tom pitanju. Mi ne smatramo da je dovoljno samo osuditi i staviti tačku. Smatramo da je potrebno preduzeti konkretne korake radi poboljšanja aktuelne situacije.

Ali nažalost, to se nije našlo u Kominikeu  i mi smo se razišli po tom pitanju. Nismo mogli podržati tekst u kome bi bila samo osuda referenduma. Smatramo, da ako osuđujemo, onda moramo predložiti konkretne korake kako se situacija može popraviti, a ona može biti ispravljena samo kroz dijalog. Kroz saradnju između vlasti entiteta i institucija BiH.

TV1: Kada bi RS odlučila da raspiše referendum o otcjepljenju, da li biste podržali i da se on dogodi?

IVANCOV: Vi znate, kada smo potpisivali Dejtonski mirovni sporazum, mi smo utvrdili da Bosna i Hercegovina jeste nezavisna i suverena i cjelovita država, koja se sastoji od dva entiteta, te u kojoj je osigurana ravnopravnost sva tri državnotvorna naroda. Naravno da svaki od naroda ima svoje interese.

Postoji stav Republike Srpske da bi se ona osjećala sigurnije i navodno bi bila bolje ekonomski razvijana  ako bi postala samostalna. U isto vrjeme predstavnici hrvatskog naroda ne skrivaju svoju želju da oni dobiju svoje područje na kojem bi mogli djelovati. Bošnjaci sa svoje strane otvoreno kažu da entitetima nema mjesta u savremenoj državnoj strukturi Bosne i Hercegovine, te da BiH mora biti unitarna, i što više centralizirana država. Dakle, političari uvijek imaju svoje ambicije. Bitno je da ove ambicije ne nanose štetu bh. narodima, nego da rade u njihovu korist.

TV1: Rusija je nedavno inicirala i otvaranje Centra za privrednu saradnju sa RS. Šta je osnovni cilj otvaranja ovakvog jednog centra, čemu će doprinijeti?

IVANCOV: Da, zaista, krajem marta ove godine ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske gospodin Petar Đokić, bio je u posjeti ruskom gradu Nižnji Novgorod, gdje je sklopio Sporazum  sa vlastima ove regije Ruske Federacije. Radi se o razvoju odnosa Republike Srpske sa jednom od najvažnih ruskih regija. Rad ovog Centra je usmjeren na povećanje trgovinskih odnosa, poboljšanje investicijske klime, razvoj kulturne saradnje, obrazovanja itd.

Međutim, Nižnji Novgorod nije  jedini ruski grad s kojim RS održava takve tijesne odnose. Recimo, nedavno je Banjaluku posjetila delegacija iz Sankt-Peterburga, jednog od najvećih regionalnih centara Ruske Federacije. Oni su govorili o konkretnoj saradnji. Dogovoreno je potpisivanje jednog  sporazuma o sveopštoj saradnji između Srpske Republike i ovog ruskog grada, koji bi obuhvatao više sfera saradnje, kao što su razmjena poljoprivrednih proizvoda, industrijsku saradnju, obrazovanje, nauku, kulturu i sport.

TV1: Da li je OHR potreban BiH u ovom trenutku? I koja je uloga OHR-a obzirom da već duže vremena nismo mogli vidjeti na djelu korištenje bonskih ovlaštenja?

IVANCOV: Još jednom želim ponoviti da je Bosna i Herecegovina nezavisna i suverena država. Kancelarija visokog predstavnika je arhaizam. 1995.  kada je postavljen on je bio zaista neophodan zbog implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Siguran sam da je njegovo vrijeme prošlo. Ako pogledamo aktuelna dešavanja u BiH onda ne bih rekao da OHR igra značajnu ulogu u političkim procesima savremene Bosne i Hercegovine. Prisutan je kao posmatrač i pokušava opravdati svoje postojanje.

Lično, visoko cijenim gospodina Valentina Incko kao i njegovog zamjenika Brjusa Bertona, ali nažalost uloga visokog predstavnika i njegove Kancelarije sve je manje vidljiva. Pogledajte recimo situaciju oko Mostara gdje visoki predstavnik pokušava odigrati neku ulogu u tom procesu. Uspjeha, kao što vidite, nema.

Ako neko mora riješiti neka za BiH  bitna pitanja, onda to moraju učiniti domaći političari. Političari koji predstavljaju tri državotvorna naroda. Samo uz konsenzus između njih mogu da se nađu realna rješenja.

TV1: U javnosti ste komentarisali i da se neki strani ambasadori ponašaju kao mentori u BiH?

IVANCOV: Da, zaista sam to rekao u jednom od svojih intervjua. Smatram da mi ne trebamo da miješamo između naroda i vlasti. Mi ne trebamo njima govoriti šta i kako moraju da rade.

Ne želim uvrijediti  nikoga, ali hajmo pogledati sljedeći primjer. Zamislite kad bi ambasador BiH u Londonu, izašao  u javnost sa izjavom da referendum o članstvu Velike Britanije u EU ne odgovara interesima stanovništva Velike Britanije. Siguran sam da bi sljedećeg dana dobio poziv iz Ministarstva spoljnih poslova i da bi mu bilo rečeno da se ne miješa u unutrašnje stvari Velike Britanije.

Ne smatram da imam pravo raditi nešto tako, ali ni moje kolege ne bi trebale davati izjave o unutrašnjim pitanjima BiH. Političari i zakoniti predstavnici u institucijama moraju sami donositi odgovorne odluke i njih ispunjavati.

TV1: Kakav je stav Rusije o bh. putu ka NATO-u? S druge strane, kakav je stav Rusije o ulasku BiH u EU?

IVANCOV: Da počnem sa Evropskom unijom. Nismo nikada bili protiv eventualnog članstva Bosne i Hercegovine u EU.  Upravo suprotno, kad je 2006. godine je bilo postavljeno pitanje o zatvaranju OHR-a, mi kao i drugi članovi Upravnog odbora PIK-a složili smo se da bi Kancelarija visokog predstavnika morala biti transformirana u Kancelariju visokog predstavnika Evropske Unije. Smatramo da EU igra ali i da može igrati u budućnosti još korisniju ulogu u BiH. Ona može biti faktor stabilnosti i mira u zemlji. Osim toga, članstvo u EU podržavaju svi političke snage, sva tri naroda u BiH. Postati član EU – jeste suveren izbor Bosne i Hercegovine i mi to poštujemo.

Postoji i drugo pitanje, kao što se to dogodilo u drugom dijelu Evrope – u Ukrajini. Ne može se postavljati ultimatum ”ili – ili”, dakle ili Evropska unija ili Rusija. Na sreću, takvo pitanje za BiH ne postoji. Prema tome mi nemamo nikakvih problema sa članstvom BiH u EU, ako to bh. narodi žele.

NATO – to je druga priča. Ne smatramo da je NATO korisna struktura za osiguranje bezbijednosti u Evropi. Smatramo da kolektivna sigurnost u Evropi može biti obezbijeđena samo od strane organizacija, u kojim su zastupljene sve države na kontinentu. Proširenje NATO-a uključujući i Balkan, prema našem mišljenju, stvara dodatne podjele i ne doprinosi bezbjednosti.

Tokom svog mandata čuo sam više argumenata u korist članstva BiH u NATO. Ipak, prema mom mišljenju, čini  mi se da nijedan od njih nije ubjedljiv. NATO  je prije svega vojna organizacija i članstvo u njoj podrazumijeva dodatne obaveze za članove. Ako Bosna postane član NATO, moguće da ona bude uvučena, recimo, u neki konflikt, koji nema ništa sa interesima BiH. A ona to morati činiti zbog kolektivnih obaveza, sadržanih u članku 5 Ugovora  o Kolektivnoj bezbjednosti Alijanse.

TV1: Kako gledate na posljednje presude Haškog tribunala, osuđujuću presudu Radovanu Karadžiću, i oslobađajuću Vojislavu Šešelju? Jeste li generalno zadovoljni urađenim poslom ovog tribunala?

IVANCOV: Rusija je bila jedan od suosnivača Međunarodnog tribunala pravde za bivšu Jugoslaviju 1993. godine. Smatramo da zločini počinjeni tokom oružanog konflikta, kao i zločini protiv čovječnosti, ratni zločini moraju biti kažnjeni. Zbog toga smo podržali osnivanje ovog tribunala.

Sada smatramo da neka rješenja Međunarodnog tribunala nisu dovoljno objektivna. Primjećujemo disbalans u njegovom radu. Evo pogledajte, dominantna većina krivičnih predmeta koji su bili procesuirani ili su sada procesi u toku, vode se protiv Srba. Da, naravno, Srbi su pravili ratne zločine, ali ratne zločine su pravili i predstavnici drugih naroda, kao što su Hrvati, Bošnjaci, kosovski Albanci. Ipak, količina kaznenih postupka koji se vode protiv predstavnika Srba  ne može biti neuporedivo veća od količine postupaka koji se vode protiv predstavnika drugih naroda.

TV1: Jeste li zadovoljni saradnjom Rusije i BiH na ekonomskom planu? Da li je nivo ruskih investicija, po Vašem mišljenju, dobar u našoj zemlji?

IVANCOV: Kao ambasador ne mogu da budem zadovoljan apsolutno svim aspektima. Moramo da težimo što boljoj  saradnji, kako bi ona bila bolja nego što je sada.  A sada ozbiljno.  Mogu konstatovati da sada imamo dobar nivo ekonomske saradnje. Robna razmjena izmedju naših zemlja iznosi blizu pola milijarde eura godišnje. To nije tako malo.

U posljednje vrijeme javlja se pozitivna tendencija u vezi sa BiH, raste izvoz poljoprivrednih proizvoda. Mogu reći da tokom 2015. godine Rusija zajedno sa Srbijom je postala glavno izvozno tržište za poljoprivredne proizvode, voće i povriće iz BiH.  Za nas i za Srbiju ukupno  je oko 30% cjelokupnog izvoza ovih proizvoda iz BiH. Tendencija se nastavlja, za prva dva mjeseca 2016. godine na rusko tržište je bilo izvezeno 16 miliona KM poljoprivrednih proizvoda iz BiH. Ako se ovaj trend nastavi, mi očekujemo da na kraju godinu ta brojka dostigne 50 ili čak 60 miliona eura.

Što se tiče ulaganja ruskog kapitala u ekonomiju BiH, Rusija je sada na četvrtoj poziciji po nivou stranih ulaganja u zemlju.  Recimo Optima Grup, koja je dio Zarubežnjeft koji upravlja rafinerijom Brod, rafinerijom ulja Modriča, lancem benzinskih pumpi u RS. Ova kompanija je do sada uložila blizu pola milijarde dolara u BiH. Veliki investitor Sberbank, veliki investitor Gaspromnaft. Mogu sa zadovoljstvom reći da mi dobro radimo, i želimo povećati naše prisustvo tu. Posebno nas zanima energetski sektor.

TV1: Ruska ambasada tradicionalno daje stipendije za školovanje u Rusiji, koliko su mladi zainteresovani za studiranje u Vašoj zemlji?

IVANCOV: Primjećujemo povećan interes za studiranje i obrazovanje u Rusiji studenata u BiH. Važno je reći da se radi o studentima i iz Federacije i iz RS. Prošle godine Rusija je dodijelila 40 stipendija. Ove godine se nadamo da će biti bolje, ali nažalost broj zainteresovanih prevazilazi naše mogućnosti. Mi bismo željeli da što veći broj studenata iz BiH studira u Rusiji kako bi učili ruski jezik, i koristili tamo stečeno znanje kako bi unaprijedili rusko-bh. odnose.