Ima važne simbolike u tome da je američka ambasadorica u Bosni i Hercegovini zavrnula rukave i s još oko 900 ljudi iz nevladinog sektora i EU diplomatije skupljala bosansko smeće koje su nanijeli poplava i neki nemarni ljudi u okolici Doboja!
To što je ambasadorica Morin Kormak (Maureen Cormack) iz svog udobnog kabineta sišla u blatnjavu dolinu rijeke Bosne s mladima, sa svim građanima, simbolizira da narod još drži kormilo bosanskog broda u svojim rukama. I da su Amerikanci solidarni s tom idejom! Pa, ako ove EU inicijative, opet, zbog bh. političara ne upale, slijedi, valjda, dodatno velika – građanska akcija čišćenja.
Bosanskim političarima ne može se, pa i ne smije, slijepo vjerovati! Nekima od njih malo znače evropski fondovi, jer su transparentni; iz njih je gotovo nemoguće krasti, jer to nisu tajni novci. Neki lopovluk proglašavaju nečijom (!?) “nafakom”, a to je riječ koja bi, kao, trebala simbolizirati nečiju “sposobnost” – među onima gdje se još biraju “odani, a ne (nužno) sposobni”!
Iako Amerika nije predvodila deblokiranje sporazuma o pridruženju BiH Evropskoj uniji, ta se evropska žurba, kao “time-table” (red vožnje) i dalje i, na svu sreću, kontrolira u Vašingtonu. Da nije tako, progutao bi nas često ogavni (evropski) simbolizam!
“Sav taj simbolizam o kojem ljudi govore je sranje. Ono što stoji iza nečega je ono što vi vidite, ali tek onda kada to razumijete, napisao je Hemingvej (Ernest Hemingway) u “Izabranim pismima” (Selected Letters 1917.-1961.).
Dobro obaviješteni Amerikanci iz nevladinog sektora u BiH već su uputili otvoreno pismo predstavniku EU u BiH Vigemarku (Lars-Gunnar Wigemark). Manje radi stila, a više radi drila. Uputstvo za upotrebu evropskih mjera!
Radi se o svojevrsnoj “bosanskoj listi” spasa sa 12 praktičnih (američki skrojenih) prioriteta. I, što je još važnije, rokova (6 do 12 mjeseci) za njihovu realizaciju. I to “bez ostavljanja spornih političkih realnosti po strani”! Prije nego što narod, posebno omladina, ne krene u masovno čišćenje korita rijeke Bosne, Vrbasa, Une, Neretve, Drine…
S jednim američkim autorom tog “pisma” proteklih dana ovdje, u Njujorku, razgovarao sam o tome.
Treba, kažu, krenuti od jačanja državnog sektora u poljoprivredi; BiH je agrikulturna oaza. I zamrznuti svaku novu privatizaciju. Jer, zna se kako su partijaši netransparentno raznijeli bosanske fabrike i ekonomske brendove pretačući ih u vlastite džepove. Valja usvojiti i novi zakon koji će zaustaviti “političko upravljanje” javnim preduzećima. I zakone o radu i o sukobu interesa – sve u skladu sa standardima EU.
Mora se odustati od spomenute negativne selekcije u BiH i prihvatiti ona pozitivna (meritokratska) – profesionalna i po zaslugama. Iako je to zajednički balkanski imenitelj, u Bosni je to kulminiralo u jedan novi postsocijalistički mentalitet. Bogami, trebat će više od godinu da to iskorijene.
Sada je važno odmah stopirati i “demontaže pravosuđa”! A treba nastaviti (i nipošto zbog Srbije odustati) s poslom oko prijema BiH u Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP).
Na koncu, tu je pučki najsimpatičniji zahtjev državnim foteljašima da se odreknu svog golemog voznog parka i crnih limuzina. Neka ministri, kao u Skandinaviji, koriste bar ponekad bicikl! Bar ovi mlađi od 50 godina!
Ako se ne krene tako, politika se u Bosni može pretvoriti u “religiju”; u neku histeričnu stigmu za one koji ne žele biti dovoljno obaviješteni i odlučni. Bosanski nacionalni prvaci kao da to i žele; da im Bosanci vjeruju kao u religiji, ne provjeravajući nametnute “bošnjačke”, “srpske” i “hrvatske” tabue!?
No, takvu su “političku religiju” odavno definirali u Americi!
“Religija je sistem simbola koji djeluju da stvore snažna osjećanja da bi dugoročno prožimala čovjeka kroz formuliranje koncepcija o općem poretku postojanja, odijevajući te koncepcije u takvu auru faktuelnosti da osjećanja i motivacije izgledaju jedinstveno realistične”, napisao je čuveni američki antropolog Kliford Girc (Clifford Geertz).
Protiv takve “realističnosti” odavno se bune kopernikanske sile progresa, aktivisti i, naravno, pisci, umjetnici, filmadžije, taj neki narodni i građanski glas – “vox populi”! Jedan od njih, Mark Tven (Twain), vlasnik je one opominjuće misli: “Lojalnost domovini uvijek! Lojalnost vladi – tek onda kad je zasluži!”
Kao da je prepisivao iz bosanskog bukvara i stari američki komedijaš Gručo Marks (Groucho Marx) kada je rekao kako je “politika umjetnost traženja nedaća u svemu; davanje pogrešnih dijagnoza i primjena pogrešnih lijekova nakon toga”.
Šteta je, ironiziraju neki Amerikanci, da se “oni, koji se u politiku stvarno razumiju njom ne bave” i, ostaju zauzeti vozeći svoja taksi auta, držeći berberske makaze ili miješajući malter na radilištima tajkuna. Ali, najgore je kad tim “običnim” ljudima stvarno prekipi. Politička evolucija tako postane revolucija!